"Gotovo svi likvidirani bili su civili, a kod niti jednog nije pronađeno oružje ili dokumentacija", kazao je Jagetić koji je kao vojni liječnik nakon akcije vodio ekipu zaduženu za sakupljanje tijela poginulih.
Po nalogu načelnika saniteta Glavnog stožera Kornelija Brkića trebao je pronaći 52 leša za razmjenu, ali na tim tijelima nije smjelo biti tragova mučenja ili zlostavljanja. Brkić mu je, kaže, poručio da bi se u suprotnom i njegov leš mogao naći u grupi za razmjenu.
Većina leševa imala je rane od vatrenog oružja, koje prema
svjedokovim riječima nisu nanesene iz neposredne blizine. No, bilo je i dosta reznih rana, kazao je Jagetić, dodavši da su mnoge ozljede upućivale na teška mučenja i masakriranja civila.
Na tijelu Anđelije Jović, primjerice, vidio je ozljede nastale kada je živa nabijena na kolac. To mu je, dodao je, potvrdila i bivša šefica riječke sudske medicine Renata Dobi - Babić, koja je predvodila skupinu medicinara zaduženu za pripremanje 52 tijela namijenjena razmijeni.
Leševi koji zbog tragova masakriranja nisu mogli biti razmijenjeni pokopani su bagerom u blizini Gospića ili bačeni u septičke jame.
"Glavni stožer nije zanimalo što će biti s tijelima koja nisu išla u razmjenu. Bilo je važno jedino da se svi leševi uklone iz zone u koju je ulazio UNPROFOR", rekao je Jagetić.
Ustvrdio je da je među žrtvama bilo više muškaraca nego žena, "uglavnom sredovječnih ljudi".
Kazao je da je i na samom terenu vidio tragove mučenja, dvojicu muškaraca obješenih za drvo lancem i užetom, dok je na zgarištu jedne kuće pronašao tragove ljudske kralježnice i zdjelice.
O zločinima je čuo i od vojnika, a godinu nakon akcije jedan se vojnik prisjetio da su ispod tijela dvojice civila obješenih na drvo "ispekli janjca".
"Kada je UNPROFOR počeo ulaziti na to područje iskapali su četničkog vojvodu koji je dva sata bio rezuckan na živo. Potom je stavljen u rov, prekriven zemljom i preko njega je prešao bager", svjedočio je Jagetić.
Kazao je i da su u akciji paljene i pljačkane kuće te odvođena
stoka.
U vrijeme sukoba Jagetić je, kaže, ponekad imao osjećaj da akcijom zapovijeda admiral Davor Domazet Lošo koji je, po njegovim riječima, naredio artiljerijske napade na Udbinu i Korenicu.
"UNPROFOR je tražio da se vatra zaustavi, a zaprijetili su da će i oni početi bombardirati naše gradove", rekao je Jagetić.
Nakon njegova svjedočenja optuženi Norac rekao je kako nije točno da su pronađeni leševi bili civili jer su se srpski vojnici presvlačili u civilnu odjeću. Dodao je i da Jagetićev iskaz smatra tendecioznim i nevjerodostojnim.
"Jagetić je morao otići u mirovinu jer je volio popiti kapljicu više, pa je revoltiran", kazao je Norac, na što je svjedok uz smiješak odgovorio da to ne smatra potrebnim komentirati.
Prije Jagetića svjedočiti su trebali stanovnici sela oko Medačkog džepa Mile Drča, Milan Pavlica, Milka Radaković i Nikola Vidović, no nitko od njih nije došao.
Pavlica je umro, dok ostalo troje nije primilo pozive ili nisu nađeni na svojim adresama u Srbiji.