„Svatko može biti samo razočaran gašenjem Aluminija i trenutačno je teško reći bilo što pametno o tome jer Aluminij je bio jako važan za BiH, najveći izvoznik BiH. Na neki način bio je planiran kao centar klastera aluminijske industrije za BiH, posebice za Hercegovinu."
Upozorio je da je 900 radnika i više tisuća članova njihovih obitelji sada egzistencijalno ugroženo, zdravstveni fond u koji je Aluminij uplaćivao nekih 6 milijuna maraka mjesečno, mirovinski duplo toliko, visoko školstvo, obrazovanje, sve su to posljedice koje će osjetiti građani posebice Hercegovine nakon gašenja Aluminija, kazao je Ljubić, koji i dalje želi vjerovati da to nije kraj i da se u stečaju može osposobiti i nastaviti dio proizvodnje.
Na pitanje tko je kriv za propast Aluminija, Ljubić kaže da je tvrtka pokrenuta investicijom hrvatske Vlade, koja ima i 12 posto vlasništva, a u međuvremenu se izmijenilo osam garnitura uprava u Aluminiju koje je imenovala federalna Vlada.
„S druge strane, federalna Vlada je vlasnik 44 posto, prema tome, najveći pojedinačni dioničar, i sigurno je najodgovornija da se prati poslovanje i da se uključi u proces spašavanja kada je to bilo vrijeme", rekao je.
Istaknuo je kako je već rekao da je problem Aluminija refleksija bosansko-hercegovačkog apsurda, nesređenih političkih, administrativno pravnih i ustavnih odnosa u BiH jer je paradoks da je federalna Vlada koja je vlasnik i Elektroprivrede BiH i Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i vlasnik skoro 50-postotni Aluminija u Mostaru isporučivala struju daleko jeftinije jednoj privatnoj kompaniji u Zenici, 49 eura za megavatsatu, dok je Aluminij u pojedinim fazama nabavljao struju prosječno za 78 eura po megavatsatu, što je paradoksalno“, kazao je Ljubić.
Istaknuo je da se federalna Vlada nije angažirala na vrijeme kada je bilo moguće napraviti aranžmane i naći strateškog partnera.
Ljubić smatra da hrvatska država tu ima najmanju odgovornost kao 12-postotni vlasnik te da je odgovornost na federalnoj Vladi koja je trebala razgovarati s hrvatskom državom kao gotovo 50-postotni vlasnik. Ne zna jesu li istinite tvrdnje Federacije da su sedam puta pisali Vladi RH, ali da nisu dobili odgovor.
„Pojedine snage u BiH koristeći problem Aluminija dodatno žele napraviti jaz između hrvatskog naroda u BiH i hrvatskog političkog vodstva. U BiH je zastoj i blokada na svim razinama, tako da devet mjeseci nemamo Vijeće ministara, nemamo Vlade Federacije, ni većine kantonalnih Vlada, urušava se međunarodni ugled zemlje, a Predsjedništvo ne funkcionira.
Problemi Aluminija nastajali su i generirani godinama, rekao bih i desetljećima unazad, a danas se napravila nepogodna konstelacija na svjetskom tržištu, Aluminij je ušao u škare cijena, i tržišno je Aluminij i uz najsposobnije rukovodstvo, a nisu bili na razini, teško mogao funkcionirati rentabilno bez subvencije države i globalnog strateškog partnera“, zaključio je Ljubić.
Grmoja: Za propast Aluminija krive su političke elite
Mostov Nikola Grmoja upozorio je da je 20 posto aktivnosti luke Ploče vezano uz Aluminij. „Hrvatska Vlada ima dionice u Aluminiju, ali nitko ne reagira. Čak 900 obitelji je ugroženo i meni je apsolutno neprihvatljivo da se ne može čuti ni riječ od hrvatske Vlade, čak ni od zastupnika koji su izabrani u toj izbornoj jedinici“, napominje.
„S obzirom na to da u BiH tvrde da su posljednjih godina najmanje sedam puta pisali hrvatskoj Vladi tražeći da se uključi u pokušaj spašavanja tvrtke, a odgovor iz Zagreba nikada nije došao, mislim da će hrvatska Vlada i premijer doći u Mostar kada bude trebalo tražiti glasove. Ne sumnjam da će oni odgovoriti i pojaviti se kada bude potrebno“, uvjeren je Grmoja.
Po njemu, za propast Aluminija krive su političke elite koje su postavljale uprave koje su očito bile nesposobne.
„Kriva je i Federacija BiH jer neke stvari nisu bile uređene oko distribucije struje Aluminiju. Puno je odgovornih, ali mislim da hrvatski predstavnici ne mogu pobjeći od odgovornosti, prvenstveno Dragan Čović i ostali“, poručio je. (Hina)