San nije bio. Surova i neprihvatljiva stvarnost. Oteti Boeing udara u sjeverni toranj. 'Kad je udario avion, mislio sam da se ruši neka stara kuća, našalio sam se da su Japanci napali Ameriku', ispričao je Oki. Zgrabio je kameru i izišao na dimom prekrivene ulice New Yorka.
'Snimao sam kako gori jedan neboder, drugi. Mislio sam da će se ugasit samo od sebe, ali onda sam čuo kako se ruši jedan toranj. Instinktivno sam okrenuo kameru i on se srušio. Ostao sam hipnotiziran događajem, ljudi su skakali s nebodera, nastala je panika, bježali su, počeo je dolaziti taj dim. Situacija, science fiction, apokalipsa', dodao je.
Objektivom je hvatao svaki trenutak. Paniku na licu ljudi, nevjericu, dim. A zapravo nije ni znao da hvata dva sata povijesti koji će promijeniti svijet.
'Zumirate u nebodere, i gledate zapravo u taj metropolis, ranjeni, kako se ruši, kako ima neki čudan tijek. Avioni bespomoćno prelijetaju, vojni avioni, hrpa sirena, vatrogasna kola, policija. I u tom trenu čovjek ne misli samo na to što gleda nego što će se dogoditi iza toga, hoće li se dogoditi neka katastrofa. Apokaliptično, u isto vrijeme bolno jednostavno', ispričao je Dan.
U 10:29 sati, samo hrpa ruševina svjedočila je sjevernom tornju. Pod ruševinama gotovo 3000 žrtava. 'Puno ljudi je htjelo dati krv, ali preživjelih nije bilo. Bilo je onih izvučenih iz prašine, ali preživjelih koji su bili unutra, nije bilo. I onda su nas sve poslali doma. Nije me bilo strah, osjećao sam neku vrstu tjeskobe i uzbuđenosti u istom trenu. Mislim da sam toliko bio iznenađen događajem, da nisam razmišljao o strahu', kaže Dan.
No 10 dana nakon napada, po povratku u Split, prva mučnina nakon pregledavanja materijala je nestala. Rodila se ideja za film. 'O tome kad se nešto događa na jednom mjestu, što se događa na drugom mjestu koje to zna, zna za taj događaj, što on znači za nekog drugog. Na taj način sam htio izraziti neku duboku humanu ljudsku viziju toga da je svaka destrukcija porazna za svih, ne samo za one kojima se dogodi', dodao je Dan.
Film 'Predstava' prikazuje 11. rujna iz kamere Hrvata, spoj je igranog i dokumentarnog, fikcije i tragedije nakon koje se svijet gleda drukčijim očima.