Ministarstvo hrvatskih branitelja je objasnilo zbog čega M.K. nije odobren status žrtve seksualnog nasilja u Domovinskom ratu tvrdeći da ona u svom zahtjevu "nije priložila nikakvu medicinsku dokumentaciju kao dokaz o proživljenom seksualnom zlostavljanju".
Riječ je o žrtvi koja je bila zatočena u bivšem šibenskom vojnom zatvoru Kuline 1993. godine i koja je u postupku protiv tadašnjeg zapovjednika zatvora Damira Boršića i zatvorskog čuvara Miroslava Periše svjedočila o tome kako je silovana desetak puta.
Ispričala je tako da su je noću izvlačili iz ćelije i vodili u sobu preko puta gdje su je silovali na podu ili u sjedalici. Tjerali su je i da ih oralno zadovolji, a pretukli bi je ako to ne bi napravila. Njen su iskaz na sudu pokušali osporiti odvjetnici optuženih, no potvrdio ga je i Vrhovni sud.
A gdje je potvrda?
No, povjerovali joj nisu u Povjerenstvu Ministarstva branitelja gdje joj je zahtjev za priznanje žrtve seksualnog nasilja odbijen. Sudeći po njihovom objašnjenju, žena koja je opetovano silovana u zatvoru, trebala je valjda zatražiti potvrdu zatvorskog liječnika da je doista silovana.
U Ministarstvu priznaju da je M.K. u svom zahtjevu priložila presliku optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, ali dodaju i da Povjerenstvo za žrtve seksualnog nasilja nije moglo uzeti njen iskaz jer, eto, žena ne živi u Hrvatskoj.
Jednoglasno mišljenje
"Povjerenstvo je na sjednici održanoj 12. siječnja 2017. godine raspravljalo o zahtjevu podnositeljice i dalo je negativno mišljenje. Ističemo da je sastav Povjerenstva multidisciplinaran i da je mišljenje donijeto jednoglasno od svih sedam (7) članova Povjerenstva", kaže se u odgovoru Ministarstva branitelja, koje također dodaje da u trenutku raspravljanja Povjerenstva još uvijek nije donesena presuda Županijskog suda u Splitu.
Presuda je, naime, donesena 3. travnja 2017. i njome je spomenuti dvojac nepravomoćno osuđen na dvogodišnje zatvorske kazne. U međuvremenu je M.K. pokrenula upravni spor, pa u Ministarstvu napominju da nisu u mogućnosti komentirati tijek tog upravno-sudskog postupka. Dodaju tek da će oni u cijelosti poštivati odluku Upravnog suda.
Jakovčić: "Apsolutno skandalozna odluka"
Međutim Eugen Jakovčić iz Documente, koja je i upozorila na ovaj skandalozan slučaj, tvrdi da da njihovo objašnjenje kako nisu znali za činjenicu da je Vrhovni sud priznao njen iskaz kao vjerodostojan, baš i ne stoji. Ako u vrijeme podnošenja zahtjeva to nisu znali, svakako su znali u svibnju ove godine, kada su odgovorili na tužbu Upravnom sudu nesretne žene.
Naime, u tom su odgovoru doslovno napisali da "nepravomoćna presuda nije obvezujuća za rad Povjerenstva".
"Neovisno o konačnoj odluci vezanoj za kazneni postupak ovoj dvojici, činjenica je da je žena žrtva ratnog zločina silovanja. To je utvrdio Vrhovni sud, neovisno o presudi. Čak i da oni budu oslobođeni, to ne mijenja njen status. Zbog toga je odluka i očitovanje Povjerenstva, odnosno Ministarstva branitelja, apsolutno skandalozna", kaže Jakovčić.
Nema kritike bez statistike
Iz Ministarstva branitelja poručuju da je svaka primjedba i kritika upućena na rad Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja neutemeljena i bez navođenja točnih statističkih pokazatelja o broju i stanju rješavanja zahtjeva.
A prema njihovim službenim podacima do 31. listopada 2017. godine zaprimljeno je 207 zahtjeva za stjecanje statusa i ostvarivanja prava iz Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na RH u Domovinskom ratu. Od toga je 116 zahtjeva riješeno pozitivno, 73 negativno, a u četiri predmeta došlo je do obustave postupka uslijed smrti podnositelja zahtjeva. U postupku odlučivanja trenutno se nalazi 14 zahtjeva.