Je li Vlada znala za uhićenja koja se spremaju, s obzirom na to da je prema našim informacijama službeni dopis o tome preko MVP-a stigao još početkom listopada?
Pa ono što ja znam, Vlada nije znala za takvo nešto i BiH nikad nije obavještavala da će nekog uhititi, tako da stvarno mogu reći da mi nismo znali da se sprema jedno ovakvo uhićenje tih ljudi.
Dobro, što se sad može učiniti, kako ćete pomoći tim ljudima?
Pa prije svega mi ćemo pomoći obiteljima tih ljudi, pomoći ćemo u pružanju pravne pomoći. Onim kojima je potrebno, osigurat ćemo i odvjetnike, koji žele. Republika Hrvatska se posvetila i preko veleposlanstava da kontaktira s tim ljudima, da vidi sve što im je potrebno.
Ova obrada je rađena prema starom protokolu iz 2005. koji unatoč manjkavostima - ostavlja državnom odvjetniku zaduženom za ratne zločine slobodu procjene. Je li bilo nužno da nadležni državni odvjetnik odobri ulazak BiH istražitelja u državni arhiv i nesmetan pregled gomile registratora arhive HVO-a?
Prije svega mogu reći da dokumentacija nije išla samo 2011., 2012., 2013., 2014., godine, ona je išla od 2000. do 2015. godine. To javnost mora znati, dakle, deseci tisuća dokumenata su u tom razdoblju poslani, što na Haški sud i u nešto manjoj mjeri, u BiH.
Po kojem kriteruiju je išla i čiji su potpisi ispod?
Mogu reći da ono što sam ja vidio, jest da sve što je zatraženo, išlo je put Haaga, a kasnije BiH.
Tko je to odobrio?
Sve državne vlasti u tom razdoblju.
Imate li saznanja da se spremaju nova uhićenja za navodne ratne zločine u Kiseljaku i Busovači?
Ono što mi imamo informacije, stizalo je određeno vrijeme, neka stalna traženja dokumentacije koja je u proteklo vrijeme bila dostavljena. Dakle govorim do razdoblja od 2015. godine. nakon 2015. godine, dokumentacija, kao ni neke druge stvari, nisu dostavljane istražnim tijelima u BiH.
Što ćete poduzeti da se ovaj val uhićenja Hrvata - spriječi?
Prije svega moramo biti svjesni da je to druga država, drugo područje, gdje mi nemamo izravan utjecaj našeg pravosuđa.
Koji Vam je manevarski prostor? Što možete?
Vrlo malo, bit ču iskren. Međutim, ono što ću biti otvoren, mi ćemo pružati pomoć pravnu, svim tim ljudima koji se jave za pravnu pomoć. Uostalom, ako se svima dala dokumentacija pa i onima koji su se sumnjičili za ratne zločine nad Hrvatima, držim da je najmanje što se može, dati pravna pomoć onim ljudima koji su osumnjičeni za ratne zločine. Pritom želim reći da mi ne štitimo ratne zločine, već samo tražimo da se tim ljudima osigura pravedan postupak.
Zašto od kada ste ministar niste inzistirali da RH optuži visoke časnike Armije BiH koji su početkom Domovinskog rata sudjelovali u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku kao oficiri JNA? Nije li to uvijek i stvar političke odluke?
Prije svega moram reći da Državno odvjetništvo nije neki kafić u kojem naručite nekakvu optužnicu, za nekog. Međutim, mogu potvrditi da postoji određena skupina ljudi koja prikuplja dokaze i materijale o ljudima koji su sudjelovali u agresiji, a koji su kasnije postali visoki časnici u armiji BiH.
Je li to stvar i političke odluke?
Ne, ne. Takva odluka o pravnog progonu će isključivo biti pravna i činjenična.
Državni odvjetnik Cvitan je prije mjesec dana zatražio istragu o ratnim zločinima nad Hrvatima postrojbe El mudžahid koja je bila legitimna postrojba armije bih? Imate li saznanja kako se odvija istraga?
Dakle, istrage su tajne, tako da o njima ne možemo govoriti.
Udruženi zločinački pothvat u predmetu Herceg-bosna. Na koji način ćete se angažirati u tom dijelu optužbe koja je potvrđena prvostupanjskom presudom? Osim prijatelja suda što nije prošlo! Je li vlada svjesna nesagledivih posljedica ako to prođe?
Važno je istaknuti da iako taj podnesak prijatelja suda nije prošao, da su u toj, ajmo tako nazvati, odbijenici, iznesene određene pravne teze koje nama idu u prilog, a te su da Hrvatska nije optužena takvom presudom, niti se može smatrati osumnjičenom, kao ni one osobe, visoki hrvatski dužnosnici, Bobetko, Tuđman i Šušak, koji su bili spominjani u tim optužnicama, odnosno prvostupanjskoj presudi. Ja sam kao ministar, posjeti sam već dvaput u Haagu haške optuženike i mogu reći da će RH biti posvećena pružanju pravne pomoći tim ljudima. Potezi su, kao što ste i sami rekli, poprilično ograničeni. neke poteze se trebalo puno prije poduzeti, međutim drugostupanjska presuda se očekuje negdje u studenom 2017. godine. Dotad se mogu i pravni timovi dodatno prilagoditi, odnosno pokušati pomoći što se može.
Rekli ste dokumenti su išli 15 godina. Hoćete li i dalje nastaviti dostavljati dokumente?
Pazite, one međunarodne obveze koje imamo se trebaju tretirati u skladu s onim što smo preuzeli. Dakle postoji mogućnost da ako je nešto nacionalni interes, da se to ne dostavlja i tako ćemo se i ponašati.
Što je s ljudima za koje se govori na listama? Da li da putuju ili ne putuju? Tu su i visoki časnici.
Ti ljudi više-manje znaju da se nalaze na nekakvim listama osumnjičenih. Mi ne možemo znati protiv kog će BiH Podignuti optužnicu. Međutim, ono što mogu reći jest da se ti ljudi ipak trebaju opreznije ponašati glede putovanja u BiH.
Što to znači opreznije? Ići ili ne ići?
Pa bolje ne ići. Evo, primjer našeg časnog generala Krstičevića za kojeg su mediji tvrdili da se vrše nekakve eventulane istrage i izvidi i slično, mi svi duboko vjerujemo da je on svojom časnom funkcijom generala, tu funkciju obavljao vrlo časno i odgovorno. General Krstičević može odlučiti ići ili ne ići. Naravno, ja na njegovom mjestu ne bih išao, ne zato što on ima sumnje da je kriv, nego zato što nikad ne znate što će se u BiH dogoditi.
Ako bi BiH ipak zatražila neka izručenja, kako će se postaviti Hrvatska?
Nema izručenja, obzirom da se radi o hrvatskim državljanima. Obzirom da se radi o hrvatskim državljanima, mi nismo dužni izručiti te ljude, a što se tiče procesuiranja, to je stvar kaznenog progona, odnosno tijela i postupanja u tim situacijama.
Biste li ih procesuirali?
To nije moja stvar.
Nego čija?
To je stvar DORH-a i sudova.
Ministre, Srbija i BiH imaju napisanu strategiju procesuiranja ratnih zločina. Zbog čega je nema i Hrvatska?
Zato što smo mi svoj postupak procesuiranja ratnih zločina vodili kako treba. Dakle mi smo se tome posvetili kao svaka druga normalna država. progonili smo gdje god je bilo sumnje na ratni zločin i nismo trebali posebnu strategiju. Držim da je ni danas ne trebamo posebno, jer smo mi sve ono što smo mogli, i procesuirali. Druga je stvar da li imamo dovoljne kapacitete. Možda bi trebali pojačati kapacitete u procesuiranju ratnih zločina, obzirom da je u agresiji počinjen velik broj ratnih zločina.