Ono što je Vojislav Šešelj rekao, danas nije porekao. Došao je u Beograd i rekao da je na privremenom dopustu i da neće biti miran dok ne sruši Nikolića i Vučića. On je rekao kako su se oni odrekli srpskog nacionalizma i nazvao ih zapadnim slugama.
Šešelj je optuženik koji nije pravomoćno osuđen i samim time mu nitko ne brani baviti se politikom. On je još uvijek pod pretpostavkom nevinosti, a u Srbiju je došao pod minimalnim uvjetima, dakle jedini uvjet je da ne kontaktira sa žrtvama i sa svjedocima i da ne napušta teritorij Srbije na što je on pristao.
Srbiju čekaju burni naredni dani. Hoće li Vojislav Šešelj utjecati na rejting dominantnog premijera Vučića, teško je predvidjeti. Teško je i predvidjeti hoće li on tim svojim govorima zapaliti narod koji je osiromašen i koji od kraja rata sluša politiku poricanja svih svojih Vlada. Svaki odlazak u Haag im se tumači kao odlazak srpskih junaka koji su otišli spasiti srpske nacionalne interese.
Ali jedno je sigurno - Vojislav Šešelj će biti svojevrstan bumerang i Vučićeve i Nikolićeve prošlosti, a njegova realna snaga će se moći vidjeti i sljedeće subot na velikom mitingu. Tada će se vidjeti koliko će biti pristaša i što će se tamo događati.
Inače, Šešelj je sa svojim osvetničkim pohodom počeo nedavno svjedočeći u predmetu Karadžić kada je kao svjedok obrane rekao- 'ako sam ja ratni zločinac onda je i Tomislav Nikolić ratni zločinac. Kazao je i da su sve akcije u Hrvatskoj i BiH oni radili zajedno. Kazao je da ga je on proglasio četničkim vojvodom, a jednako tako je podsjetio na, kako ga ja nazvao, četnički pedigre premijera Aleksandra Vučića naglasivši pritom da je on bio njegov dragovoljac.
Kritičare zabrinjava što se Šešelja u Srbiji prikazuje žrtvom
Ne smijemo zaboraviti ni na Šešeljeve zločine u Vojvodini kojima se u Srbiji i dan danas nitko ozbiljno ne bavi.
Milošević je umro, Kadijević također, Šešelj je pušten na privremenu slobodu. Sada je jasno, nema nikoga iz srbijanskog vrha tko je odgovarao za zločine u Hrvatskoj.
Tu se prije svega misli na Vukovar koji je ostavljen u nekoj crnoj rupi međunarodne i svake druge pravde. Kad malo bolje pogledamo onda vidimo da su sve te optužnice i napravljene na način da kidaju te veze između ondašnjeg vojnog i političkog vrha Srbije i ratova u Hrvatskoj i BiH.
To se prije svega vidi u predmetu 'Ovčara', odnosno u predmetu 'Mršić, Šljivančanin, Radić', kad se Hrvatska trebea dublje uključiti i ne dopustiti da to sve skupa tako završi.
Šešelj je na neki način bio zadnja nada koja bi spojila vojni, politički i obavještajni vrh Srbije sa svim ratnim zbivanjima u Hrvatskoj i BiH.
Ono što je zanimljivo jest da je Vojislav Šešelj svjedočeći nedavno u predmetu Gorana Hadžića stubokom promijenio svoj iskaz u odnosu na pokoljem na Ovčari, a koji je svojedobno dao u predmetu Milošević.
Ako iz tog iskaza maknemo nebuloze koje je govorio o dr. Vesni Bosanac, ako maknemo laž da njegovi šešeljevci nisu sudjelovali upokolju na Ovčari, a znamo da jesu i dokazabno je da jesu, onda je Šešelj pred Tribunalom rekao jednu golu istinu - um cijelog pokolja na Ovčari bio je šef KOS-a, Aleksandar Vasiljević i da su cijeli taj pokolj nadzirali njegovi sigurnjaci.
To je stvar koju mi znamo, to zna i Tribunal, nije je izveo u predmetu Ovčara, a Hrvatska je dosta kasno raspisala međunarodnu tjeralicu za Aleksandrom Vasiljevićem.
U svakom slučaju Vojislav Šešelj ostaje paradigma neuspješnosti i rada haškog tribunala, neuspješnosti jednog mandata koji je umjesto da radi u inetresu međunarodne pravde svijao nerijetko kičmu pred interesima međunarodne politike i u tom svijetlu možemo gledati slučaj povratka Vojislava Šešelja.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook