O osobnom bankrotu, ali i Branku Šegonu za Dnevnik Nove TV govorio je ministar Orsat Miljenić.
Tko će sve moći ući u proceduru osobnog bankrota?
Dakle, mi jesmo u situaciji kad mnogi građani, ne svojom krivnjom, dakle zbog gubitka posla, bolesti i ostalih situacija u kojima se može svatko od nas naći bilo kad s izostankom nekih primanja, nađu u situaciji da ne mogu servisirati svoje dugove. U tom slučaju takvi građani će moći pokrenuti postupak osobnog stečaja u kojem zapravo postoji nekoliko faza i elemenata. Prvi je pokušaj nagodbe savim izvan suda, kasnije se dolazi na sud, ponovo pokušaj nagodbe i završava sa stečajem. Međutim, ono što je osnovno i treba poći od toga, prvenstvena intencija je da se dugovi naplate. Dakle, kako će izgledati. Sva imovina ide na jedan kup, svi dugovi idu na drugi kup, zbraja se. I ono što je ostalo, nakon toga se radi projekcija da li i koliko dužnik može vraćati kroz jedno kraće razdoblje, to je dvije do sedam godina. Ono što može vraćat to će morat vraćat i on mora preuzet obvezu tolikog vraćanja, a onaj ostatak se onda može otpisati.
Kako ćete utvrditi imovinu osoba koje žele ući u to kada se zna koliko je neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, zemljišnih knjiga i sl.?
Jedan od razloga zašto idemo sada, a ne prije dvije godine je taj što sad imamo ipak kvalitetnije registre gdje možemo utvrdit bolje prihode i financijsku situaciju svakog građanina. Druga stvar, postoji prokazni popis imovine. Treća stvar, računajte da će vjerovnici vrlo budno bdjeti nad tim i svaka zloupotreba će zapravo rezultirati tim da ispadate iz sustava i mogućih otpisa. Ono što je bitno - ovo se ne odnosi na bilo koga tko to pokušava zloupotrijebiti. Naprimjer, imamo situaciju ako netko teoretski bude osuđen za kazneno djelo i mora vratiti imovinsku korist normalno da ne može ući u osobni stečaj. Ne može ući netko tko je već bio i nije servisirao, netko tko je osuđen za neka durga kaznena djela. Dakle, postojat će filteri da se ovo ne bi zloupotrebljavalo, s jedne strane. S druge strane, postojat će i zaštita takvih dužnika da vjerovnici ne bi to eventualno zloupotrebljavali. Mi ne želimo od ljudi napravit neku vrstu roblja doživotnog, nego postojat će jedan period u kojem trebate servisirati, raditi ono što ste preuzeli obavezu i kasnije ako to obavite, taj dio duga će se otpisati.
Ovako na prvu grubo zvuči.
Pa, znate što, ovo nikad nije lijepa stvar jer mi zapravo govorimo o situaciji u kojoj s jedne strane ne možemo ni poslati poruku građanima koji su u situaciji da mogu servisirati dugove da kažu hajde nećemo to radit, ajmo ih otpisat. Dakle, ovo nije čarobni štapić koji će riješit probleme. Ovo je alat, jedan težak alat za sve, skup alat za društvo, kojim će se dati prilika ljudima koji su, ne svojom krivnjom, dovedeni u takvu situaciju. Još jedna stvar, svugdje će bit potreban pristanak dužnika. Ne može se pokrenuti osobni stečaj nada mnom bez mog pristanka. Mi ne damo tu vjerovnicima da se iživljavaju nad dužnicima, dužnik će zapravo procijeniti želi li ići u to i da li pristaje. Kad jednom krene onda će biti vrlo teško izać iz toga. Morat će ostat u tome, ali to je zahtjevan, skup postupak. Mi smo govorili o 300 tisuća građana. Ajmo reći da jedna trećina uđe u ovaj postupak, da košta tisuću kuna tu smo na 100 milijuna kuna.
Netko to mora i platiti.
Tako je. S jedne strane će plaćati dužnici sve ono što mogu, s druge strane ćemo imati jednu društvenu solidarnost. Recimo sudovi će radit svoj dio posla u okviru svojih redovnih poslova, a oni se financiraju od naših poreza. Planiramo uvesti savjetovališta, što mislimo da je vrlo bitno u ovoj predstečajnoj vazi, da ljudi dobiju obavijest da ne idete u nešto što možda nije dobro za vas. Bitna je informacija.
Je li zaista u planu oprost manjim dužnicima?
Ne. Nemojmo govorit o oprostu nego o otpisu dijela duga. To će zavisiti individulno. Imate ćete osobe koje nemaju radnu spsobnost, nemaju imovinu. Za takvu osobu nije realno da će ikada moći vratiti ikakav dug. Tu će se otpisati možda veći iznos. Zašto? Jer je opterećenje za nju, vjerovnik nema nikavog izgleda se naplati, zašto produžavati agoniju koja nema izgleda za naplatu.
Ministre, za kraj i jedna druga aktualnost: Povjerenstvo za sukob interesa odlučilo je kazniti Branka Šegona i poslalo slučaj DORH-u. No kažu da je narušen i ugled Vlade, 6 vaših kolega je u nadzornom odboru HBOR-a. Ima li tu i njihove odgovornosti?
Ja sad nisam upoznat do kraja s procedurom. Međutim, u razgovoru s kolegama koliko ja znam nema nikakve odgovornosti ni saznanja s njihove strane. Ono što je bitno - to je da je vlada regirala na vrijeme čim je imala dovoljno podataka. Gospodin Šegon je razriješen, nije pomoćnik ministra i zapavo nije u sustavu. Mislim da smo tu brzinom i odlučnošću akcije koju smo poduzeli pokazali da zapravo s takvim ponašanjem nemamo ništa i da ga nećemo tolerirati ni u ovom ni u bilo kojem drugom slučaju.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook