Jučer ste djelovali vrlo konspirativno. O čemu se uopće razgovaralo u termama Jezerčica? Jeste li doista okupili odabrane suradnike kako bi krojili strategiju osvajanja vlasti, kako je nagađao dio tiska, ili kako biste dijelili fotelje, čuli smo premijerku Kosor?
To ne radimo. To je bio jedan intenzivan razgovor 30-ak ljudi, ne više, jedno šire stranačko vodstvo po nekakvim kriterijima, možda jedna od zadnjih prilika da u takvom formatu, a to nije jedini format, razgovaramo o problemima koje Hrvatska ima, o nekakvim idejama. To se zove naprosto razmjena mišljenja, dakle tako se to radi, to je isto dio posla, važan dio posla, puno važniji nego paradiranje i slikanje.
Ništa tajnovito dakle?
Zaista, uostalom nije bilo ništa tajno, ni mjesto.
Premijerka Vam je danas predbacila što niste jučer bili na 20. obljetnici Oružanih snaga?
Ja njoj nisam ništa predbacio, niti sam je uopće spominjao jučer, tako da ne bi ni danas.
Prema našim posljednjim istraživanjima SDP dobro stoji, međutim premijerka Vam poručuje kako je još puno vremena do izbora, da se trebate malo strpiti. Kako biste to komentirali?
Ja se potpuno s njom slažem. Izbori će biti kada to vladajuća većina odredi, bez obzira na štetu koju Hrvatska trpi. Ovaj kvartal je ponovno bio gospodarski pad. Ali slažem se s njom da izbore treba pričekati, bilo bi dobro da budu što prije, mi ih ne možemo na silu utjerati, to nećemo raditi, ali ćemo pozivati Hrvatsku na promjene. To je naš posao. A ankete su samo ankete, dakle ja im ne vjerujem, i ne vjerujem da je tolika prednost SDP-a u odnosu na HDZ i vjerujem da se moramo boriti za vjeru ljudi do zadnjeg trenutka, baš za vjeru, za ono ljudsko povjerenje. Dakle, da zaista ljudi povjeruju da ono što govorimo i mislimo, i da ono što mislimo, mislimo i učiniti i da ono što najavljemo jest naš program. Ovo će biti izbori u kojima će svi govoriti lijepe riječi i obećavati stvari koje mnogi ne žele učiniti i nemaju tu namjeru. Bit će teško.
Spomenuli ste krug svojih najužih suradnika. Nekada je tom krugu ljudi pripadao i Ljubo Jurčić. On je ovih dana u tišini i formalno napustio stranku. Kakve su šanse njegovog političkog bloka?
On je ostavio određen trag u SDP-u, bilo je lijepih dana, recimo prije nepune dvije godine ja sam ga osobno kandidirao za predsjedničkog kandidata, to se sjećate, zajedno s Ivom Josipovićem. Što se tu dogodilo? Svatko traži svoj put, on je otišao iz stranke, njegovi prvi komentari su relativno korektni, prema tome nemam nikakvog komentara. Ali svi mi smo mi kao osobe, ali isto tako i veliki dio svog javnog ugleda i svog političkog uspjeha dugujemo strankama.
Ovaj tjedan se spominjalo ime jednog vašeg drugog kolege koji opterećuje koaliciju, barem tako vrh SDP-a tvrdi za Radimira Čačića. Kako Vi komentirate njegovu situaciju, je li on teret SDP-u sada?
Pa po tko zna koji put u zadnjih godinu i pol dana način na koji se on nosio s ovom tragedijom, koja je prije svega tragedija ljudi i obitelji koji su ostali bez svojih članova u Mđarskoj, ali i njegova osobna, ja taj način držim dostojanstvenim, nije mu lako, i to je jedna situacija koja je neuobičajena, ali jedino mogu reći da podržavam način na koji se s njom nosi i da vjerujem da će dokazati na sudu ono što cijelo vrijeme tvrdi.
Što ako bude osuđen, treba li odstupiti. Što biste vi napravili?
Pričekajmo taj trenutak. On je sam o tome govorio i mislim da je on sam najbolja adresa na kojoj treba razgovarati o tome. Mi time nećemo manipulirati, za razliku od nekih drugih stranaka koji nisu u našoj kastavskoj koaliciji, smatram da je to vrlo nepošteno i, ako hoćete, neljudski. Mislim da mu je dovoljno velik teret to što se dogodilo i da to nikada ne bi ponovio.
Vratimo se malo još na jučerašnji dan. U svom govoru rekli ste da Hrvatsku vidite kao malog europskog diva, čak zmaja. Što to znači?
Drago mi je da me ovo pitate da ne bi bilo nekakvih tumačenja i konstrukcija. Svojevremeno se govorilo o Hrvatskoj kao o regionalnoj sili. Dakle, ne sila. Hrvatska mora biti svjesna svojih dimenzija, ona je mala i po teritoriju i po broju ljudi. Ali i ma neke sjajne kompetitivne prednosti, dakle ne komparativne, nego kompetitivne, svoj položaj i svoju povijest i šansu da bude jedna uspješna, dobro pozicionirana članica EU, da od nje ima koristi i da bude otvorena prema svijetu, jer u našoj povijesti najveći uspjesi gradova, regija ili područja dolazili su pravo onda kada smo bili otvoreni, samosvjesni u kontaktu sa svijetom, a ne zatvoreni u sebe, ne sklupčani, inhibirani i defanzivni. To je ta mala Hrvatska koja može biti jaka Hrvatska i koja može biti europski zmaj, barem da se tako mi osjećamo bez nekakvih velikih pretenzija. Mi smo zemlja od 4 milijuna i 400 tisuća ljudi. To ima svoje prednosti i svoja ograničenja.
Mislite li da sve ide prema planu na putu Hrvatske prema EU, hoćemo li do kraja lipnja završiti pregovore?
Vjerujem da hoćemo. Bit ću tamo osobno krajem lipnja kada se o tome bude donosila odluka, na sastanku lidera europske ljevice kao i prošle godine, i učinit ćemo sve da taj postupak privedemo kraju. Moramo još raditi s hrvatskim građanima, ne manipulirati, ne zavoditi ih, nego im probati još jednom konačno objasniti zašto je to dobro za Hrvatsku i zašto na referendumu treba glasovati 'za', kad god on bio, ali svakako ga treba odvojiti od datuma izbora što je moguće više, jer to je na neki način kompromitacija referenduma, a tom riziku se ne smijemo izlagati. Dakle, bilo bi dobro da idemo na izbore nakon ljeta, odmah, zato jer više nemamo što čekati, zemlja je u dubokom gospodarskom problemu, ovaj je prvi kvartal 2011. godine ponovno, treću godinu za redom završio u minusu, takvih država u svijetu ima malo. Dakle, Hrvatska je zaista u dubokom problemu, stvari treba početi mijenjati, trebamo vidjeti na čemu se nalazimo i da nam više ne oduzima vrijeme jer ga nemamo puno.
Događaj tjedna je uhićenjen Ratka Mladića. Kako vi ocjenjujete položaj Srbije nakon toga čina i dijelite li ushićenje predsjednika Srbije koji je na dan uhićenja izjavio, uz ostalo, kako je sada Srbija sprala ljagu sa sebe?
Ne želim ja nikome tu dijeliti lekcije. Očito je zadnjih deset godina u nekim trenucima bilo moguće uhvatiti Ratka Mladića. Na kraju svaki zločinac dolija, pa je dolijao i on, imat će priliku, za razliku od žrtava, na sudu dokazivati je li nedužan ili kriv, na kraju će sud odlučiti. A što se tiče Srbije, najiskrenije, želim da Srbija, kad to bude moguće, postane članica EU, a to svakako neće biti u vrijeme kada i Hrvatska, te spekulacije su neozbiljne i to slušamo zadnjih dana. Ali nama je u interesu, ovo nije floskula, ovo ne govorim zato što bi to netko želio čuti u međunarodnoj zajednici, Hrvatskoj treba stabilan prostor u kojem može svojim znanjem, svojom ekonomijom, svojom stručnošću i energijom naprosto biti uspješna. Dio toga je i Srbija, i to važan dio. I mi njima.