Do sredine veljače svijetli se dio dana zamjetno produlji (više od tri sata) u usporedbi s najkraćim danom u godini u doba zimskoga suncostaja u prosincu. Sunce ne samo što dulje, nego i jače grije, jer njegove zrake dospijevaju uspravnije na Zemljinu površinu. Time se povećava količina dozračene Sunčeve energije, što povećava toplinu tla i zraka iznad njega.
Takve astronomske okolnosti i njihov utjecaj na vrijeme postaju vrlo razvidnim početkom druge veljačke trećine, otprilike oko nadnevka spomendana svetog Valentina, 14. veljače. Smatra se da je u to doba toplina već tolika da može potaknuti nicanje i razvitak bilja, što su praktičnom poljodjelcu zorni, premda još skromni, stidljivi, znakovi nastupa proljeća. Zato se bladan Sveti Valentin, premda kalendarski više od mjesec dana udaljen od astronomskog početka proljeća, neslužbeno smatra prvim proljetnim blagdanom, a Valentin prvim proljetnim svecem.
Životopis sv. Valentina više se temelji na legendama nego na povijesnim činjenicama. Smatra se da se rodio oko 175. godine u gradu Terniju , u talijanskoj pokrajini Umbriji, stotinjak kilometara od Rima, a da je umro u Rimu 268. ili 269 godine. Prema jednim bilješkama bio je prvi biskup u Terniju, a prema drugima svećenik u Rimu, gorljiv i poštovan zagovornik i širitelj kršćanstva.
Pripisuje mu se da je izliječio padavičavu djecu, te da je slijepoj poganskoj djevojčici vratio vid. Zbog svojih kršćnskih nazora bio je mučen i pogubljen odsijecanjem glave u doba rimskog cara Klaudija II. Svečev se blagdan slavio već u doba pape Grgura Velikog. Već od ranog srednjeg vijeka puk ga zaziva u pomoć kod očnih bolesti, padavice, a najkasnije u 15. stoljeću smatra se i zaštitnikom zaljubljenih.
Prema jednoj legendi, sveti Valentin je volio ruže, mirisno cvijeće, koje je poklanjao zaručnicima, kako bi im poželio sretno bračno zajedništvo. Običaj biranja odabranice na Valentinovo najprije se proširio u Engleskoj i Škotskoj. Zabilježeno je da su ondje u 16. stoljeću mladići ostavljali ljubavne poruke i čestitke na pragu svojih odabranica. Kult svetog Valentina raširen je po mnogim krajevima svijeta, a posebice u anglosaksonskim zemljama, dok je u Hrvatskoj posebice razvijen u sjeverozapadnom području.
Kako smo već spomenuli, čašćenje njegova spomendana prisutno je i u pučkoj meteorologiji. Zatopljenje u tome dijelu godine smatra se poslovičnim, jednako kao i to potiče nicanje i razvoj novog raslinja. Otud izreka: Toplina Valentina stiže do korijena!, a u sunčanijem i toplijem primorju kola izreka: Od pol Velje, svako zelje!
Svjetlije i toplije veljačko vrijeme budi pojedine životinje iz zimskoga sna, a druge potiče na razmnožavanje. U puku je prisutno mišljenje da se na Valentinovo „vrapci žene“, jer je zatopljelo, pa ih priroda upozorava na potrebu osnutka obitelji. Naivna dječica na selu u dokolici traže po živicama ostatke s njihove „svadbe“, pokoji bombon, staklenku rakije, vina ili nekog drugog pića! Ne znaju da je takva boca, ako je i nađu, zapravo ispala nepoznatom seoskom veseljaku pijancu koji se u kasne noćne sate vraćao kući s neke zimske veselice, kojima se na selu prekraćivala dosada dugih zimskih večeri i noći...