Za razliku od kopnenog djela zemlje, magla na Jadranu nije osobito česta pojava. Javlja se najčešće uz zapadnu obalu Istre te na srednjem Jadranu uz obale Zadra i Šibenika te na srednjodalmatinskim otocima. Na tom području proljetni i jesenski mjeseci prosječno broje po 1 dan s maglom godišnje. To ne znači da se ona u pojedinim godinama ne može pojaviti i češće ili potpuno izostati.
Južnije, u Splitu i Dubrovniku još je i rjeđa, toliko da kad se broj dana stavi u višegodišnji prosjek, možemo reći da je gotovo i nema, odnosno da njezina pojava nije statistički značajna. Dakle, prava rijetkost.
A kako nastaje?
Proteklih dana smo bili u polju visokog tlaka u stabilnoj atmosferi i s juga nam se gurao topliji zrak. Obzirom da se more tijekom zime ohladilo, hladio se i topli zrak koji je advektirao s juga. Prilikom hlađenja temperatura je pala ispod temperature rosišta zbog čega se zrak kondenzirao i nastala je magla. Ili kako često znamo reći, oblak na tlu, odnosno u ovom slučaju, oblak na moru.
Zašto je češća na kopnu?
Za razliku od advekcijske magle koja na moru nastaje najčešće u proljeće, na kopnu je mnogo češća radijacijska magla u hladnijem dijelu godine, a recept su vedre noći i stabilna atmosfera. Zemlja se noću hladi, a s njom i zrak uz tlo, pri čemu magla nastaje ako se temperatura zraka spusti ispod temperature rosišta.
Ovo bi bilo najjednostavnije objašnjenje, no procesi koji sudjeluju u nastanku magle, ali i oblaka općenito ulaze u područje mikrofizike i još uvijek se istražuju. Nastanak magle, a još više trenutak njezinog izdizanja i nestanka predstavlja neke od najvećih izazova u prognozi vremena, ne samo zbog nesigurnosti koje nosi znanost, nego i zbog poteškoća i opasnosti u svakodnevnom životu koje magla donosi, posebno u prometu, bilo zračnom, cestovnom ili slično.