Slijepi i gluhoslijepi umjetnost gledaju dodirom. Marijan Jurenec je dok je bio mali vidio i čuo dobro, no nakon pada na pod puknuo mu je bubnjić i to je rezultiralo gluhosljepoćom. Izlazak iz mraka i tišine u muzeju mu omogućava prevoditeljica. 'Prvo vidimo nešto, opišemo kako to nešto izgleda, dajemo im priliku ako oni to mogu popipati. Kažemo boju, čitamo što piše zanimljivo', pojasnila je prevoditeljica Valerija Anđelković.
Jedan od rijetkih muzeja koji objeručke prihvaća slijepe i gluhoslijepe jest Muzej grada Zagreba. 'Zapravo do sada nisu bili u prilici da dođu u neki muzej gdje se eksponati smiju dirati', kazala je Snježana Šalov iz Udruge gluhoslijepih Dodir. Njihovim osjetom dodira kustosi su oduševljeni. 'Niti jedna maketa, baš zbog izraženog taktilnog osjećaja nije stradala. Sve je na svom mjestu. A dok dođu naši klinci, to izgleda priličnon poharano, fale dimnjaci i slično', kazala je kustosica
Vesna Vukelić. Izdan je i poseban vodič na brajici. 'Ja sam doslovce za svaku rečenicu žmirila i pokušala si predočiti kako bih ja da ne vidim do tog predmeta došla', kazala je Vesna Leiner, autorica vodiča za gluhoslijepe.
'Znam da je bilo skeptika koji su rekli: Što će slijepa osoba sama u muzeju? To prepustite meni, kao slijepoj osobi. Demokratsko društvo je meni dužno dati šansu istu kao nekome tko vidi', kazao je Vojin Perić iz Hrvatskog saveza slijepih. A da bi im šanse bile jednake zahtijevaju i veću pomoć države - sada dobivaju 50-ak eura, najmanji doplatak u Europi. Što može slijepa osoba s 50 eura? 'Ovisno o njezinim afinitetima, može počastiti društvo kavom. Ne znam što da vam kažem', zaključio je. A za sve koji nisu znali - slijepi imaju bijeli, a gluhoslijepi crveno-bijeli štap.