Sin, koji je bio vozač sanitetskog vojnog vozila, majčino je tijelo pronašao dva kilometra od Čitluka, gdje je ubijena dok je bježala iz sela koje je u proboju Medačkog džepa napala Hrvatska vojska.
Na mjesto gdje mu je ubijena majka uputila ga je jedna Hrvatica koja mu je ispričala da je starica vojnicima govorila kako nije ništa kriva, no oni su joj odgovorili da u tom slučaju ne bi niti bježala.
Svjedok je kazao da je čuo broje priče o zločinima, poput one da su pripadnici HV-a jednog retardiranog stanovnika Čitluka zavezali za automobil i vukli po dvorištu. Više izmasakriranih civilnih tijela kasnije je vidio i u Korenici, gdje su leševi bili izloženi radi identifikacije, kazao je.
Čitluk je opisao kao selo u kojem su bili samo civili koji su se
bavili poljoprivredom i stočarstvom. Zbog obrane su se okupili u seoske straže, naoružane poluautomatskim puškama "papovkama" i ponekom automatskom puškom.
"Da je Hrvatska vojska znala koliko ih ima samo bi ušetati u Čitluk", rekao je svjedok.
Pripadnici srpske paravojske i njihov štab nalazili su se u selu
Počitelj, gdje su bili i pripadnici UNPROFOR-a. Svjedok je potvrdio da je u Medačkom džepu prije akcije bilo više srpskih artiljerijskih položaja.
Norčeva obrana stavila je primjedbu na svjedokov iskaz tvrdeći da drugi dokazi upućuju da je Boja Pjevač ubijena eksplozivnom napravom.
Kćer ubijene nije znala ništa o sudbini majke, osim da su joj pucali u prsa, ali je prepričala napad HV-a na Čitluk, bijeg civila u Medak i posljedice zauzimanja sela.
Vatra i dim iz njena sela vidjeli su se, kaže, skroz do Medka, a čula je i urlike hrvatskih vojnika koji su se, kako tvrdi, nakon zauzimanja sela zabavljali i pekli rakiju.
Selo je kasnije u potpunosti zapaljeno, a osim kuća uništene su i gospodarske zgrade u kojima je spaljena živa stoka, kazala je.
Na početku suđenja predsjednik Vijeća Marin Mrčela čitao je dio
dokazne dokumentacije, uglavnom izvješća vještaka o pronađenim tijelima i kostima.
Pročitano je i izvješće vještaka iz Beograda Zorana Stankovića o ozljedama desetak srpskih zarobljenika uhićenih u akciji koji su prije razmijene prošli zatvore u Gospiću, Otočcu, Rijeci i Karlovcu. U izvješću stoji da su bili premlaćivani i izgladnjivani te da im nije pružana liječnička pomoć.
Nakon što se nisu odazvali pozivu da svjedoče u ovom postupku sud im je ponudio jamstva da neće biti uhićeni zbog drugih kaznenih djela, pa bi prema novom rasporedu, neki od njih, mogli biti saslušani krajem studenog.