Očekivana pobjeda Stranke pravde i razvoja (PJD), najveće oporbene stranke, događa se mjesec dana nakon pobjede islamističkog pokreta Enahde u Tunisu, zemlji odakle je u siječnju krenuo val što je zapljusnuo arapski svijet.
Po službenim rezultatima iz više od dviju trećina izbornih jedinica, PJD osvaja 80 mjesta (u parlamentu na odlasku ima 47 mjesta) nakon izbora održanih u petak. Konačni rezultati za 395 zastupnika parlamenta doznat će se u nedjelju. Ne bude li većih iznenađenja, predsjednika PJD-a Abdelilaha Benkirana kralj bi trebao imenovati mandatarom nove koalicijske vlade, kao što nalaže politički običaj.
Nakon plebiscita na referendumu o ustavu organiziranom u srpnju, tijek parlamentarnih izbora omogućio je zemlji da stvori uvjete za stabilnost koju priželjkuje kralj Muhamed VI. koji se zalaže za politiku nenasilnih reforma, izvlačeći pouke iz arapskog proljeća što je zahvatilo tu monarhiju.
Više stranaka iz sadašnje vlade pokazalo je spremnost da sudjeluju u pregovorima o sastavljanju nove vlade. Među njima su Istiklal, stranka sadašnjeg premijera Abasa El Fasija i Socijalistički savez narodnih snaga (USFP).
Istikal koji je s 52 zastupnika bio najmoćniji u sadašnjem parlamentu, dobiva 45 mjesta, po djelomičnim rezultatima.
Odaziv na izbore bio je visok, 45,4 posto, za razliku od 2007. kada je bio 37 posto. Veći odaziv bio je presudan čimbenik u uspjehu PJD-a, zahvaljujući mobilizaciji njegovih simpatizera u gradskim središtima gdje ima najjaču bazu.
Ovaj uspjeh umjerenih islamista dolazi pet mjeseci nakon ustavne reforme koju je odlučio provesti kralj Muhamed VI., po kojoj se premijer bira iz redova stranke koja pobijedi na izborima.
Francuska i EU, glavni gospodarski partneri Maroka, izrazili su zadovoljstvo izborima.
'Glavnina našeg programa i onih koji će vladati s nama imat će dva temeljna načela: demokraciju i dobro gospodarenje', rekao je predsjednik PJD-a za televizijsku mrežu France 24. 'Marokanci žele zadržati monarhiju, ali žele da se ona razvija zajedno s njima', komentirao je Benkiran.
Naime, iduća će vlada nužno morati pregovarati s kraljevskom palačom koja zadržava velike ovlasti i ima ulogu arbitra u času kada je monarhija i dalje sučeljena s velikim socijalno-gospodarskim izazovima. (Hina)