Obrana ocjenjuje da optužnica i podnesak, u kojem je tužiteljstvo predstavilo kako će dokazivati odgovornost generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača za zločine počinjene u Oluji, 'krše međunarodno pravo i rezolucije UN-a izjednačavanjem statusa međunarodno priznate države i samoproglašenog entiteta'.
'U tim dokumentima tužitelji iznose iskrivljeni povijesni kontekst koji je potpuno suprotan onome kako su ga sami opisali u predmetu protiv bivšeg vođe tzv. RSK Milana Martića', pišu Miroslav Šeparović i Goran Mikuličić.
Branitelji detaljno obrazlažu svoj stav navodeći da su tužitelji u tom predmetu tvrdili da su HDZ i Ustav RH jamčili sva prava Srbima, da su se oni nezakonito otcijepili, da je na njihovu stranu stala JNA, da su demonizirali Hrvate primjerice nazivima 'ustaše', da su sabotirali međunarodne napore za mirnim rješenjem.
'Optuženi je u potpunosti voljan prihvatiti te tužiteljske tvrdnje
kao točne i konzistentne', poručuje obrana.
U optužnici za Oluju tužitelji događaje stavljaju u suprotni
povijesni kontekst.
Osvrćući se na nejasnu definiciju nastanka tzv. RSK i povijesni kontekst optužnice i tužiteljskog predraspravnog podneska u predmetu 'Gotovina, Čermak i Markač' obrana detaljno obrazlaže da se radilo o okupiranim područjima Hrvatske te da je Srbija u agresiji koristila JNA, kao i da su se samoproglašeni entiteti planirali otcijepiti zbog pripajanja Srbiji i Crnoj Gori te da su sve akcije uključivši Oluju poduzete legalno i legitimno.
Tužiteljstvo je u svom podnesku predstavilo Oluju kao operaciju etničkog čišćenja u kojoj su od prvih trenutaka započeli nazakoniti napadi na civilne ciljeve.
'Tijekom oslobađanja okupiranih područja Republike Hrvatske oružane snage RH djelovale su u ime i temeljem ovlasti suverene države s međunarodnim subjektivitetom. Oslobađanjem teritorija Republike Hrvatske, u kojoj se formirao neustavni entitet bez demokratskog legitimiteta i međunarodnog subjektiviteta, oružane snage RH ugušile su oružanu pobunu i uklonile posljedice oružane agresije izvana', navodi obrana.
'To je bilo pravo Republike Hrvatske u skladu s Ustavom i
međunarodnim pravom da poduzme vojnu akciju u trenutku kad je procijenila da su ukupne geopolitičke okolnosti najpogodnije', navodi obrana.
Obrana piše da je Oluja poduzeta nakon što su iscrpljene sve druge mogućnosti postizanja mirnog rješenja i nakon što je postala bjelodana sva neučinkovitost međunarodne zajednice u nizu pitanja od razoružanja srpskih snaga preko zaštite civilnog stanovništva od njihovih napada, sprečavanja etničkog čišćenja hrvatskog stanovništva koje je provedeno do kraja, do onemogućavanja svakog povratka hrvatskih prognanika.
'Srbi nisu pobjegli pred granatiranjem nego je njihov masovni odlazak isplaniralo njihovo vodstvo i provelo propagandnim pozivanjem na ustaše i genocid', kaže obrana.
Hrvatska je bila svjesna planova o organiziranom odlasku i nije ih spriječila nego je osigurala putove kako bi se smanjila eventualna stradanja, kažu branitelji.
Obrana ocjenjuje da se tužiteljska tvrdnja o postojanju zajedničkog zločinačkog pothvata temelji na nepouzdanim dokazima, izvučenima iz konteksta, navodeći kao primjer rečenicu pokojnog predsjednika Franje Tuđmana o napadima na Srbe s ciljem njihova 'praktičnog nestanka' i ističe da se ta rečenica nastavlja referiranjem na kapitulaciju srpskih snaga što jasno pokazuje da se radilo o planiranju vojnog poraza srpskih snaga.
Također ocjenjuju da tužitelji nisu dokazali da je u vrijeme
Oluje postojao oružani sukob.
I Čermakova obrana odbacuje tužiteljske dokaze
Obrana generala Ivana Čermaka pred haškim sudom u četvrtak je, u predraspravnom podnesku kojim odgovara na tužiteljske dokaze, odbacila sve tvrdnje o odgovornosti
generala Čermaka za zločine počinjene u vrijeme Oluje, kao i
tužiteljski prikaz povijesnog konteksta Oluje.
Obrana je odbacila i tužiteljsku tezu o postojanju zajedničkog
zločinačkog pothvata čiji su sudionici, predvođeni prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, navodno isplanirali i proveli etničko čišćenje u vrijeme Oluje.
'Ivan Čermak potvrđuje da nije postojao nikakav zajednički zločinački pothvat kao i da nije osobno odgovoran za zločine navedene u optužnici te da nije ni planirao, poticao, zapovijedio, počinio ili pomagao na bilo koji način u počinjenju zločina niti je imao zapovjednu odgovornost nad počiniteljima', navodi se u Čermakovu predraspravnom
podnesku.
I Čermakova obrana, kao i Markačeva, odbacila je povijesni kontekst u koji je tužiteljstvo stavilo Oluju i podsjetila da je to isto tužiteljstvo, uključivši glavnog tužitelja u predmetu 'Gotovina, Čermak i Markač' Alana Tiegera, isto razdoblje u predmetima protiv bivših srpskih vođa Milana Martića i Momčila Krajišnika opisalo na suprotan način.
'Sudsko vijeće mora dobiti uravnotežen i racionalan prikaz
činjenica', napisali su odvjetnici Čedo Prodanović i Jadranka Sloković poručivši kako nikome ne služi to što 'tužiteljstvo u dva različita predmeta predstavlja različite verzije istih činjenica'.
Obrana je napisala kako prihvaća da su zločini u vrijeme Oluje počinjeni, ali ne u okviru nekog zločinačkog pothvata i da te zločine Čermak osuđuje.
U podnesku se navodi da tužiteljstvo u prikazu svojih dokaza nije pokazalo da može dokazati sudjelovanje Čermaka u zločinačkom pothvatu.
'Zapravo dokazi koje je tužiteljstvo otkrilo pokazuju suprotno - da Ivan Čermak nije bio uključen u planiranje ili zamišljanje bilo kakve operacije u vezi s ovim predmetom'.
Čermak se u tužiteljskom podnesku nigdje ne spominje u kontekstu tzv. predsjedničkih transkripata sa sastanaka državnog i vojnog vrha u vrijeme Oluje.
Čermakova odgovornost ne može se izvlačiti iz tvrdnji da je bio utjecajan, poručuje obrana i dodaje da su i druge tvrdnje tužiteljstva o njegovim ovlastima bez utemeljenja u dokazima.
Odgovarajući na optužbe da je Čermak širio lažne informacije u javnosti i u kontaktima s predstavnicima međunarodne zajednice obrana poručuje da on nije imao mogućnosti neovisno provjeriti točnost informacija koje je dobijao iz službenih izvora.
Na kraju obrana poručuje da je Čermak za zapovjednika kninskog zbornog mjesta došao 6. kolovoza 1995. a da je do tada bio privatni poduzetnik te ga se ne može ni po toj osnovi teretiti za djela počinjena do tog datuma.
Čermak je optužen, zajedno s generalima Antom Gotovinom i Mladenom Markačem, za zločine počinjene u vrijeme Oluje.
Obrana je poručila kako se s tužiteljstvom može unaprijed suglasili tek oko osnovnih biografskih podataka generala Čermaka, i ključnih datuma u nedavnoj povijesti, a sve ostalo osporava.