Kako se stanovnici Bruxellesa navikavaju na novu realnost - vojsku na ulicama i svakodnevne pretrage?
Dominantan osjećaj ovih dana u Bruxellesu je solidarnost, ali i strah. Tjeskoba je velika i postoji opravdan strah da se tako nešto sada može ponoviti bilo gdje, bilo kada.
Koja je slaba točka u ovom trenutku u Bruxellesu i Belgiji u borbi protiv terorizma?
Mislim da Belgiji nedostaje dovoljno ljudskih i materijalnih resursa u policijskim i vojnim snagama. Oni su to ovih dana posebno uspješno demonstrirali. Međutim, popularno je ovih dana kritizirati Belgiju što nije obavještajno više djelovala u pravcu saznanja da se tako nešto realno sprema. Jer ovakav čin nije suludi akt pojedinca, nego pomno pripremana akcija terorističke ćelije koja zahtjeva određenu pripremu i logistiku, a očito je da su te ćelije povezane sa susjednim zemljama. Slaba točka ne samo belgijske, nego i europske sigurnosne situacije je obavještajni rad. Naime, nema dovoljno infiltracije u te zajednice i čini se da ti ratnici povratnici vrlo lako se vraćaju u ove zemlje i nema efikasne kontrole nad njihovim aktivnosti
Hoće li se Europska unija čvršće obavještajno umrežiti u toj borbi?
To se već polako događa. Ovih dana pratite simultane akcije u Francuskoj, Njemačkoj i Belgiji. Za to postoje već neke procedure. No, čini se da je obavještajni suverenitet zadnji bunker obrane svake zemlje. Oni nerado razmjenjuju metode i saznanja u tom pogledu. Ali stvari su otišle predaleko i čini se da ova najslabija točka europske sigurnosne politike mora doživjeti radikalne promjene,ne samo u smislu praćenja metoda, nego i međunarodne suradnje. To će naravno ići nauštrb određenih sloboda, ljudskih prava i privatnosti. Ali najveća nesloboda je strah koji danas vidimo na ulicama Bruxellesa, a sutra negdje drugdje i potreban je balans između razumne razine sigurnosti i kontrole nad aktivnostima ne samo pojedinaca već i širih zajednica koji ih na neki način podržavaju.