Marijan, koji je doktorirao s radom JNA i raspad Jugoslavije, izjavio je kako smatra smiješnom tvrdnju Haaškoga tužiteljstva da nema dostatno dokaza za podizanje optužbe protiv vojnog vrha JNA.
"Time što nije podignulo optužnice protiv JNA to je tužiteljstvo pokazalo da nije shvatilo što se dogodilo na području bivše Jugoslavije, a može se reći da nije obavilo ni civilizacijski ni povijesni zadatak koji su pred njega stavili Ujedinjeni narodi", izjavio je. Drži kako se s puno prava može reći da je JNA kriva za sveukupne žrtve i materijalna razaranja na prostoru bivše Jugoslavije i to ne samo 1991.-1992., jer je upravo ona (vojni vrh) dovela i omogućila krvav rasplet jugoslavenske krize.
"Nakon nekoliko godina intenzivna bavljenja s JNA mogu reći da je njezino ponašanje u raspletu krize očekivano i predvidljivo. Nije slučajnost da gotovo nema zločina na prostorima bivše Jugoslavije u kojima nisu umiješani oficiri JNA bez obzira na odoru vojske koju su nosili", tvrdi Marijan.
Vrhunac etničkog čišćenja koji je provela JNA ili uz njezinu potporu bio je na području vukovarske općine, tvrdi u knjizi Marijan te navodi kako se, nakon što je nekoliko tisuća ljudi protjerano iz Iloka, zapovjednik Gardijske mehanizirane divizije JNA general Dragoljub Aranđelović pohvalio da je njegova postrojba očistila i čvrsto drži prostor između Dunava i Bosuta. JNA i naoružane skupine pobunjenih Srba od rujna do prosinca 1991. također su "čistile" područje Like i južnog Korduna od svega hrvatskoga, navodi se u knjizi, koje su glavni dio djelovanje Armije protiv Slovenije, Hrvatske i BiH.
"JNA je na svim razinama i na sve načine kršila pravo i običaje ratovanja", piše u knjizi, za što su najočitiji primjer masakr civila i ranjenika u Vukovaru, mnogi drugi zločini, kriminal i pljačka te topnički napadi na gradove i spomenike kulture, napose crkve.
Marijan u knjizi zaključno ističe kako su "utemeljena mišljenja" da je JNA glavni krivac za rat na području bivše Jugoslavije.
Kao institucija postojala pola stoljeća, a pod imenom JNA od 1951. Osnovana je kao politička vojska KPJ u Drugom svjetskom ratu i svoju zadaću partijskog oružja, kako navodi u knjizi, zadržala je do raspada SKJ, a nakon toga osnovala je svoju komunističku partiju što ju je još više konfrontiralo s republikama u kojima su komunisti poraženi na izborima.
"Prvi potezi JNA u Hrvatskoj i Sloveniji u proljeće i ljeto 1990. počeli su kao komunistička reakcija na pobjedu nekomunista", navodi autor i podsjeća kako se prije toga JNA preustrojila te oduzela oružje teritorijalne obrane Slovenije, Hrvatske, BiH i Makedonije, dok je to u Srbiji i Crnoj Gori "bilo fiktivno".
Sudbinu si je zapečatila kad se stavila u službu najbrojnijeg narod, čije je vodstvo željelo ostvariti projekt "Velike Srbije", napominje Marijan i dodaje kako se konačan slom JNA dogodio u svibnju 1992. kad se preobrazila u tri srpske vojske - pobunjenih Srba u Hrvatskoj i BiH te Vojsku Jugoslavije.
Knjigu "Slom Titove Armije" objavili su proteklog tjedna Golden marketing - Tehnička knjiga i Hrvatski institut za povijest.