'Drugim riječima, kad se optužuju Hrvati, izbjegava se obuhvatiti cjelina zbivanja, a kod Srba se optužuje sve od samoga početka. Na taj način ne može se dobiti objektivna slika što se to zaista događalo na ovim prostorima niti utvrditi objektivna odgovornost za to. Tu onda trpi pravda', rekao je Šušak.
Na pitanje ima li pravde na Haškome sudu, odgovorio je: 'Kako za koga.'
'Haško tužiteljstvo Gotovinu i ostale optužuje samo za zbivanja u sektoru Jug u vrijeme vojne akcije Oluje i odmah nakon nje, ali ne i za ono što se događalo na sjeveru, oko Vojnića, Karlovca itd. To je bila jedinstvena i smišljena akcija pa se postavlja pitanje zbog čega oni za Oluju optužuju samo sektor Jug, a čak i u njemu su smanjili broj žrtava Srba', ističe Šušak.
Kad je riječ o optužnicama protiv Srba, primjerice u slučaju Srebrenice, tužiteljstvo podatke o broju žrtava ne uzima na temelju smrtovnica, nego na temelju brojki koje iznose političari iz BiH. On smatra da nije dokazano ubojstvo 8000 Bošnjaka.
Šušak dalje tumači da se kad je riječ o optužnicama protiv Hrvata, primjerice za Oluju, podaci dobivaju na temelju smrtovnica te smatra da je broj ubijenih Srba veći.
'Tako se za južni sektor u optužnici hrvatskim generalima navode samo 32 ubijena iako se zna da ih je bilo mnogo više', kaže Šušak.
Odvjetnik govori da su samo u Plavnom u blizini Knina, na primjer, ubijene više od 34 osobe, a u Golubiću više od 30. Također tvrdi kako su mnogi ubijeni i u Varivodama, Mokrom Polju i drugdje.
Šušak dalje tumači da se pri podizanju optužnica za ratne zločine moraju ispuniti dva osnovna elementa - da su zločini bili sustavni i raspostranjeni.
Druga dva elementa su određeni vremenski kontinuitet i činjenica da su zločini učinjeni po istom uzorku.
'No, praksa Haškog suda, a isto tako i tužiteljstava i sudova u Hrvatskoj jest da sasvim drukčije uzimaju u obzir spomenute elemente kad se podižu optužnice protiv Srba, a drukčije kada se podižu protiv Hrvata', kaže Šušak i pita se zašto Haški sud nikoga nije optužio za zločine nad Srbima u Sisku, Zagrebu i mnogim drugim mjestima jer su u gotovo svim gradovima i naseljima u Hrvatskoj tijekom 1991. godine 'minirane i paljene kuće Srba, civile su izbacivali iz stanova, ubijali i bacali u rijeke Savu, Dravu i Dunav...'
Šušak zaključuje kako mnogobrojni primjeri pokazuju da se 'jednako i po istom obrascu', sustavno i rasprostranjeno postupalo i godine 1995. i 1991., to jest da Olujom zločin nije niti počeo niti je dovršen.
Kad je prošle godine na međunarodnoj konferenciji u Zagrebu o utvrđivanju istine poslije ratnih sukoba o tome izravno pitao tadašnju glavnu hašku tužiteljicu Carlu del Ponte, ona mu je odgovorila da ICTY o svemu tome navodno nije imao dovoljno podataka. U međuvremenu se dogodila 'izlazna strategija' suda pa je sada 'na redu državni odvjetnik Mladen Bajić', tvrdi Šušak citirajući bivšu tužiteljicu.
Odvjetnik za beogradski list tvrdi kako su 'još od 1991. godine Srbi protjerivani iz svojih kuća i ubijani u gradovima" te zaključuje da se međunarodni čimbenici 'ne žele baviti tim stvarima od 1991. godine jer bi morali dokazivati da je Hrvatska počela rat'.
Vjerojatno zato nema ni prijava zbog napada na vojarne JNA 1991. godine, jedine tada legalne vojske na ovom području, tvrdi Šušak za 'Politiku'.