Simpatična studentica Kristina Ivatović odnedavno na vlogu ''Litra ponosa, kila predrasuda'', objavljuje svoje priče i njima želi olakšati svakodnevicu onima koji su baš poput nje - osobe s invaliditetom.
Kristinina priča započela je još u petom razredu osnovne škole kada joj je dijagnosticirana mišićna distrofija pojasnog tipa, odnosno progresivna bolest koja slabi i uništava mišiće koji su potrebni za kretanje. Iako je već s 18 godina trebala potpuno biti u kolicima, ova uporna 23-godišnjakinja i dalje se, uz poteškoće kreće.
Vlog ''Litra ponosa, kila predrasua'' možete pratiti na ovom linku
Kristina je studentica Organizacije i informatike u Varaždinu i bila je strastvena pratiteljica raznih Youtube kanala, sve dok jedan dan nije odlučila zamijeniti uloge i postati jedna od onih koji svoje materijale objavljuje na njemu. Kaže kako je oduvijek htjela stvoriti nešto čime bi potakla ljude na razmišljanje pa je sve do ovog ljeta mislila da će to biti knjiga, piše srednja.hr.
''Knjigu nikako da stvarno krenem pisati, a da ne stanem na drugom trećem poglavlju. U slobodno vrijeme gledam vlogove, i cijelo ljeto na pameti mi je bilo da otvorim youtube kanal, ali nisam znala o čemu. Jednu večer prijatelj mi je predložio da napišem knjigu kako bi možda nekima pomogla svojim iskustvom, tokom razgovora pala mi je ideja da otvorim kanal. Prvo sam ideju podijelila s prijateljima, mamom i sestrama, bili su oduševljeni idejom i stvarno su velika potpora, ne samo u vezi kanala nego svega'', ispričala je Kristina.
Iako je vlog pokrenula tek nedavno, na snimanju je počela raditi znatno ranije kako bi skupila više različitih tema za objavu. I doista su sve do jedne različite, posebne i korisne. Kristina u njima na jednostavan način priča o svemu; o tome s kakvim se situacijama susreće kad izađe u noćni provod, do toga na koje sve prepreke osobe s invaliditetom moraju obratiti pozornost u javnim institucijama.
''Naša država i institucije polako se prilagođavaju, jedan od problema je što zakone donose osobe koje nisu osobe s invaliditetom i nisu pobliže upoznate s potrebama i problemima osoba s invaliditetom, rampe i prilagođenost prostora ne testiraju i ne konzultiraju se s osobama s invaliditetom. Na kraju krajeva nismo svi isti, i jedna ista dijagnoza nije jednaka kod dvije različite osobe, možemo imati iste cipele, ali drugačije ćemo ih razgaziti, drugačije ćemo ih nositi'', tvrdi studentica.
''Ja nisam svoja bolest''
Vlog ''Litra ponosa, kila predrasuda'' naišao je na zasad, malu, ali dragocjenu publiku koja bodri Kristinin projekt kojime pak ona, s druge strane želi podržati sve one koji su se našli u jednakoj situaciji baš poput nje.
''Trenutno samo ja snimam na kanalu, ali nadam se skoroj suradnji s mamom, sestrama i prijateljima. Voljela bi da ljudi čuju da kad se prolazi kroz neke stvari, ako je pojedincu teško, nije lako ni onima koji su pored njega i koji ga vole, možda ja nosim najveći 'teret', ali taj 'teret' pada i na njih. Teme gotovo same dolaze, kako raspisujem jednu, dođe ih još par'', kaže Kristina.
''Treba proći neko vrijeme da ljudi shvate da ja nisam svoja bolest. Evo, prijatelji su mojim kolicima nadjenuli ime Ferrari pa sad nekako lakše sjedam u njih. Olakšajte si, dajte si vremena, nadjenite ime svojim kolicima i okružite se ljudima koje volite'', hrabro ističe ova mlada 23-godišnjakinja.
Premda tema o kojoj Kristina progovara definitivno nije laka i jednostavna, neka vas upravo njene objave ohrabre i potaknu na lijepa razmišljanja.