Ozljedu na radu lani je doživjelo ukupno 24.843 radnika, što u odnosu na prethodnu godini iznosi povećanje od 9,3 posto.
Od ukupnog broja, na radnom mjestu je stradalo 19.503 radnika, dok su ostali ozlijeđeni na putu do posla ili s posla.
Smrtne nesreće najčešće su bile u građevinarstvu, gdje je
zabilježeno 29 smrtnih slučajeva, devet više nego 2005. godine.
Slijedi prerađivačka djelatnost s 13 smrtnih slučajeva, trgovina s osam, te poljoprivreda i šumarstvo sa sedam slučaja.
Ukupna stopa je u 2006. iznosila 4,12 poginulih radnika na 100.000 zaposlenih.
U vezi podataka o smrtno stradalima na radnom mjestu, glavni savjetnik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) za zaštitu na radu Boris Jureša upozorava da kod nas do danas zbog smrti radnika nije krivično odgovarao nijedan poslodavac.
"Hrvatska je po tome jedinstveni slučaj, jer je u svijetu uobičajeno da su kazne za smrt na radnom mjestu drastične, za takve slučajeve nema zastare te se krivično procesuira poslodavac koji nije osigurao odgovarajuće uvjete rada", kaže Juriša.
Ističe kako u Hrvatskoj nema ulaganja u zaštitu na radu, kao ni olakšica za poslodavce koji žele ulagati u zaštitu radnika.
HZJZ je na temelju podataka došao do ljestvice najugroženijih
zanimanja. Na prvom mjestu su bravari, a slijede prodavači, radnici na proizvodnoj liniji, policajci, zavarivači, brodomonteri, tesari, strojobravari, radnici na niskogradnji, zidari i kuhari.
S obzirom na stope ozljeda prema broju zaposlenih u određenoj djelatnosti, najviše je bilo ozlijeđenih u građevinarstvu (3.005 na 100.000 zaposlenih), zatim u prerađivačkoj industriji (2.714 na 100.000), od čega posebice u preradi metala i drva, te u poljoprivredi, lovu i šumarstvu (2.874 na 100.000).
Slijede rudarstvo (2.230 na 100.000) i opskrba električnom energijom, plinom i vodom (1.910 na 100.000).
SSSH je, kaže Jureša, počeo educirati svoje sindikalne povjerenike o zaštiti na radu te među njima proveo anketu o stupnju zaštite u njihovim tvrtkama.
Rezultati su pokazali da je 85 posto njih prvi puta slušalo o zaštiti na radu, te da njihov poslodavac nije ništa napravio
po tom pitanju.
Jureša smatra kako je postojeći Zakon o zaštiti na radu dobar, jer su doslovce prepisani austrijski i njemački zakoni, ali je problem u praksi, gdje se ne događa ništa.
Upozorava da ni Državni inspektorat niti inspektori za zaštitu na radu ne mogu učiniti puno, jer ih je svega 90-ak za cijelu Hrvatsku.
"Mislim da treba što prije započeti dijalog između poslodavaca i predstavnika radnika i doći do zajedničkog dogovora. Puno više bi trebala učiniti i Vlada, jer će i pitanje zaštite na radu biti važno za ulazak Hrvatske u Europsku uniju", ističe Jureša.