Tri mušketirke. Nisu znale, nisu mogle ni zamisliti da će ispasti tako. Da će se Podstrana, Vis i Krk ujediniti - za Osijek. Da će kosu koju su nesebično ošišale, jednog dana, vidjeti na nekome. Na Marti.
Martu smo upoznali prije dva mjeseca kada je dobila periku. Kada je pričala kako ne voli bolnice, kako ne voli Zagreb. Podsjeća je na kemoterapije, operacije.
Kada je u prosincu saznala za sarkom, mislila je da nije ništa gore od upale grla ili pluća. Uskoro je saznala da to baš i nije tako. Za razliku od roditelja, bolest je doživjela kao zadatak koji mora izvršiti. Jer ona je zapravo frajerica i fajterica. I tako se, u pubertetu nosi s tim. Mudra poput starca koji je mnogo proživio, ali sa srcem djeteta.
Zagreb joj i dalje nije među dražima. Pogotovo jer je prije tri tjedna prošla još jednu operaciju noge. Kad je saznala za nju, kaže tata, bila je strašno ljuta. Ali ne zbog operacije. Već zato što će je njezina klupa u 6.a još malo pričekati. 'Jako mi fali. Ne mogu vidjeti puno društva jer su u školi pa se ni ne družimo toliko često. Fali mi i škola i nastavnici i sve', kaže nam Marta.
Tina je spakirala stvari i s mamom se uputila put Zagreba ne bi li upoznala Martu u čijoj je perici završila njena kosa. 'Nisam se nadala da ću ja baš biti ta koja će saznat gdje je otišla kosa, mislila sam da sam učinila dobro djelo i da je moj dio posla odrađen. Da je nekome pomoglo, to sam znala, ostalo ništa', rekla je Tina.
Upoznavanje dviju djevojčica započelo je uz obostranu tremu su se i njih dvije raspričale. O bolesti, o školi, budućnosti. Ubrzo su po osječki postale - legice. Po dalmatinski - prije.
'Vidjela sam pola svoje kose, ali nema veze, drago mi je da sam joj to dala i da je ona sretna s kosom, meni stvarno više nije bila potrebna', rekla je Tina.
Svakog dana od malignih bolesti oboli više od 600 djece. I kroz cikluse zračenja, kemoterapija - kad se pogledaju u ogledalo vide samo jedno - da su izgubila kosu.
Ali život je nepredvidiv. I spaja najrazličitije ljude i sudbine pramenom kose. Od ljudi izvlači dobra djela, a oboljelima stavlja osmijeh. Dijeljenje sreće - nije li to kako bi život trebao izgledati?
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook