Konferenciju je započeo ispred svoje obiteljske kuće. Rekao je da je povod "haranga koja se vodi u Zagrebu".
Naime, Index je sinoć objavio tekst u kojem tvrde da su Penavini roditelji dobili državni stan u Ulici Hrvatskoh zrakoplovstva u vrijeme kad su već imali nekretninu na Visu.
"Želim reći da kampanju vodim ja, nitko od mojih članova obitelji. Akcija 'Nađite mu nešto' ima drugu fazu", počeo je.
"Tiskovnu ne bih ni održao da mi obitelj nije napadnuta. Spominje se kandidat Ivan Penava kojem u ovih sedam, osam godina nisu ništa našli. Kad nisam mogao ja biti meta, odabrana je moja obitelj", rekao je.
"Ova kuća moja djedovina, građena 1955. U njoj su moja djeca 4. generacija. Ja tu živim od 2007. godine. Ti isti mediji koji sada napadaju nisu mogli doći do podatka, a ja tvrdim da su morali, da sam ja zahtjev za stan podnio još 2000. godine kao nositelj stanarskog prava u stanu koji su moji roditelji dobili kao radnici Borova još 1976.
Jednako kao i svi Vukovarci obnavljo sam taj zahtjev i nikako nisam mogao dobiti taj stan da bi promjenom zakona 2003. i sam podnio zahtjev za stambeno zbrinjavanje. Čekao sam kao većina građana ovog grada. Konačno sam ga dobio 2011. Dobio sam stan na adresi dr. Ante Starčevića 44. Ali 2007. mi je čekanja bilo preko glave pa sam se preselio u ovu kuću. Stan sam vratio", rekao je.
Ponovio je da se protiv njega vodi medijski linč.
"U bivšoj državi sve je bila državna imovina i postojali su nositelji stanarskih prava koji su dobivali stanove. Ovdje u Vukovaru, poglavito u Borovu naselju su svi radnici Borova temeljem nekakvih lista dobivali stanove koje je gradio borovski građevinar pa tako i moji roditelji. Prvi stan, '76 kao radnici Borova. A u novi stan smo preseli, 81. i na njega smo bili prijavljeni. Događa se rat, progonstvo. I zakon koji radi pretvorbu društvenog u privatno vlasništvo na način ljudima da je izbor da otkupe stan ili da se prebace u status zaštićenog najmoprimca", pojasnio je.
Dodaje da mnogi Vukovarci to pravo nisu mogli ostvariti jer su bili u progonstvu.
"Vukovarci koji su bili u tim stanovima ostali su kratkih rukava. Politika je tih godina '98., '99. i 2000., ddijeljivala stanove kako to već ide. Tko je bio blizak politici jer dobio, tko nije, vidjeli ste u slučaju moje obitelji, dobili su 11 ili 14 godina. Lako je bilo za one koje više nisu bili tu. Problem je bio kad su ti ljudi, koji nisu trebali dobiti pravo, a gdje je nositelj prava postojao. Ti ljudi su temeljem sudskih tužbi bili izbacivani. Iz tog temeljnog prava proizvali pravo moje obitelji na stan u Borovu naselju. Jednako tako moje susjede u Zagrebu u progonstvu nije pitao imaju li vikendicu u Moslavini ili u Zagorju. To nije bila tema ovog zakona", objasnio je.