Identitet uhićenog Čede Čolovića potvrdili su obitelj i prijatelji. Riječ je o čovjeku koji je do 1990. živio u Hrvatskoj, potom se odselio u Beograd. Oni koji ga znaju u Beogradu, kao i oni u rodnom Tepljuhu kod Drniša, o njemu govore samo najbolje i ne vjeruju u optužbe da je bio špijun.
Čedo Čolović u rodnom je Tepljuhu kod Drniša posljednji put bio prije mjesec dana. Da je bio špijun, susjedi ne vjeruju.
'Poznajem Čedu i u to ne vjerujem, jer ako postoji poštenje i karakter onda je to kod njega', kaže za naše kamere susjed iz Tepljuha.
Glavna je vijest i u Drnišu. Na put prema rodnom selu gdje je živio do '90. spremao se i u trenutku kada je uhićen.
'Nije uhvaćen u bijegu, nego je uhvaćen gdje je kupio kartu, gdje ga je čekao ručak i roba u stanu gdje je stanovao od 1993. godine', kaže njegov šogor Milan Borković.
Djelatnici srbijanske sigurnosno-obavještajne agencije pretražili su kuću u naselju Ugrinovci u Beogradu. Među stvarima koje je spakirao za putovanje, kaže njegov šogor, nisu ništa pronašli.
'On se špijunažom nikada nije bavio, ja to garantiram. Ta vlast koja to tako planira i radi... to je sramota za ljude i za državu da se tako radi', dodaje Borković.
Umirovljeni potpukovnik s dvojnim državljanstvom u ratu se borio na srbijanskoj strani, a nakon ranjavanja odselio se Beograd. O događajima iz Domovinskog rata saslušavan je i u Hrvatskoj i u Srbiji.
'Pet puta su njega zvali na saslušanje zbog ovih drugih stvari - neki su ljudi ubijeni dolje, ostale su stvari koje je on rekao gdje su vodili evidenciju kako su oni vodili ratni dnevnik, kako su ostale stvari. On to mora imati dokumentaciju kod sebe, je li tako', kaže nam Borković.
Smiljan Reljić, nekadašnji šef SUZUP-a, inače i sam rodom iz Drniša, Čolovića ne poznaje, ali zna mu, kaže, brata. Ne vjeruje da je uhićeni špijunirao za Hrvatsku.
'Živimo u jednom tehnološkom vremenu gdje je 95 % informacija dobiveno analizom iz otvorenih izvora, a tih 5% kojih pretpostavljaju najveće državne tajne sigurno Čolović ne bi mogao dobiti u ruke', smatra Reljić.
Reljić smatra da je priča o Čoloviću stvorena za dnevno-političke svrhe srbijanskih vlasti.