Predsjednica je posljednjim istupima u Mađarskoj, smatra Ivana Petrović, u suprotnosti samoj sebi te se pita zašto izbjeglička kriza nije bila tema i u Saboru.
Prije svega, znalo se da će Predsjednica otići na sjednicu Višegradske skupine i znalo se da će glavna tema biti slanje pojačanja na mađarsko-hrvatsku granicu, dodatnim policijskim i vojnim snagama. Smatram da se sve to skupa prije odlaska Predsjednice na sjednicu Višegradske skupine trebalo usuglasiti, jer ovako doista ispada kao da Hrvatska ima dvije vanjske politike.
Izbjeglička kriza je izvanredno stanje, ona nije redovito stanje i pitam se zbog čega izbjeglička kriza nije došla na sjednicu Sabora, dok je Sabor još zasjedao i zbog čega Sabor RH tu nije zauzeo stav koji će promovirati i predsjednica i premijer tamo gdje treba, jer Sabor je središnje tijelo političkog odlučivanja i ne mogu ovakve odluke vječno ostajati u nekom limbu između Ureda Vlade na Markovom trgu i Pantovčaka.
'Mađarska je bila dobra prema nama u vrijeme rata kada je to ništa nije koštalo'
Što se Višegradske skupine tiče, ona je zapravo donijela jednu parapolitičku odluku, jer slati vojsku na granicu s jednom zemljom članicom, nije u skladu ni s europskim vrijednostima, ni sa schengenskim propisima, a Schengen je jedan od nositelja EU vrijednosti, točnije, europskih sloboda.
Vojska ne dolazi u obzir čak ni na vanjske granice EU u ovakvom stanju, jer bi se onda mogli pitati čemu služi FRONTEX. Između ostalog, čini mi se da je ova izjava Predsjednice u suprotnosti s njezinim inače vrlo dobrim govorom u Ujedinjenim narodima prije desetak dana, u kojem je Europsku uniju pozvala na konsenzus oko izbjegličke krize.
Višegradsku skupinu čine 4 zemlje: Poljska, Mađarska, Slovačka i Češka. Trenutačno nisu baš miljenice unutar EU, a Petrović pojašnjava i zašto.
Prije svega, Češka, Mađarska i Slovačka su odbile Junckerov plan, Poljska je na sjednici ministara unutarnjih poslova prije dva tjedna prihvatila Junckerov plan, koji nije nekakva politička dogma, niti nekakvo pravilo kroz niz točaka koja države članice moraju prihvatiti. Juncker je naprosto htio stvoriti platformu za konsenzus svih zemalja članica, temeljem koje bi se diskutiralo i raspravljalo te koja bi se nadograđivala.
Spomenute tri države su to odbile, dok je Mađarskoj taj plan zapravo išao u prilog, no Mađari su to unatoč svemu odbili. Slovačka je rekla da hoće samo kršćane, pa je odlučila i tužiti europsku komisiju sudu u Luksemburgu zbog Junckerovog plana i zbog toga nisu miljenice u Europi.
EU je skup kompromisa i nije skup nacionalnih odbijenica i referenduma. Mislim da je to jedna temeljna stvar koju ne treba posebno tumačiti. Mislim da odluka Višegradske skupine o slanju vojske na granicu s Hrvatskom neće dobro biti prihvaćena u Bruxellesu.
No, ovo je jedna ozbiljna, šira priča, koju treba gledati i u globalnom kontekstu. Prije svega ključno je pitanje, što se Mađarske tiče, vodi li mađarski premijer Orban europsku politiku, ili kako vidimo posljednjih godinu dana, prorusku politiku, zajedno s Grčkom, a Grčka je ovdje ključ. Ova odluka Višegradske skupštine je u suprotnosti sa zaključcima Europskog vijeća prije nekoliko tjedana, koji kažu da treba ozbiljno razmotriti zaštitu vanjskih granica EU i to prije svega putem FRONTEX-a.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook