Ako će utrka za gradonačelničku funkciju Zagreba biti neizvjesna, uzbudljiva i nepredvidljiva, retorika najvećih konkurenata Milanu Bandiću: Anke Mrak Taritaš, Sandre Švaljek i Drage Prgometa potpuno je suprotna. Naizgled civilizirana rasprava jednostavno je dosadna. I možda će se netko upitati: može li ikada civilizirana rasprava istovremeno biti uzbudljiva i zanimljiva? Odgovor je da može ako su sudionici rasprave individualci izraženih osobnosti s jasnim stavovima. I ako se ne boje oponirati, ako se ne boje izreći stavove suprotne protukandidatima. I ako neće kritiku upućivati uvijeno, sa zadrškom i u rukavicama.
Svima njima zajednički je "neprijatelj" Milan Bandić. I svi se slažu u tome da je takav način upravljanja gradom pogrešan i loš. Dapače, jedni drugima završavaju rečenice, referiraju se jedni na druge. "I kao što je rekla gospođa Švaljek…" ili "Kao što je istaknuo gospodin Prgomet…" Krajnji rezultat ovakvog sučeljavanja jest da ne znate koja je to točno razlika među njima. Jedino Anka Mrak Taritaš malo iskače jer je iste rečenice toliko puta ponovila da zaista bez ikakvog oklijevanja, zastajkivanja ili zamuckivanja, jasno iznosi svoju viziju upravljanja gradom, a koja se opet može svesti na jednu, jedinu misao – biti drugačija od Milana Bandića.
Sandra Švaljek je u sučeljavanju, kao i u svakom dosadašnjem javnom nastupu, potpuno bez strasti, bez života, bez energije. U nekom trenutku se ohrabrila pa će kao replicirati Dragi Prgometu, pa se onda predomislila. A da bi je na kraju svi ohrabrivali neka slobodno kaže, neka se suprotstavi, neka pokaže neslaganje. No, to nismo dočekali! Sve što se moglo čuti bilo je nizanje predvidljivih rečenica o lošem radu Holdinga, o pogrešnom trošenju novca iz gradskog proračuna, o tome da ona zna što i kako treba raditi.
A ni Drago Prgomet nije imao želju, volju niti je smatrao potrebnim da svojim kolegicama jasno i glasno iskaže neslaganje i neodobravanje. Pa je to činio u rukavicama. Raspravljanje o Holdingu, broju zaposlenih i financijskoj situaciji, a onda posljedično i nadmudrivanje (i to "pristojno" i "u rukavicama") tko bolje barata brojkama, pokazalo je da svatko ima svoje brojke. Na to će Prgomet Sandri Švaljek: "Gospođo Švaljek, vi ste bili u Upravi, sad ste me jako zbunili. Jesu li podaci točni ili nisu. Mislite da Holding nije prezadužen?"
Uočio je da protukandidatkinja ne zna točne informacije o temi za koju je navodno stručna i sve što je na to mogao reći je "Sad ste me zbunili", što je toliko mlako da se zaista postavlja pitanje: jesu li sudionici sučeljavanja civiliziranost zamijenili za mlakost, nedostatak energije, volje, života. Ili su sučeljavanje jednostavno došli "odraditi" znajući da jedini drugima ionako nisu ozbiljna konkurencija jer će pravi okršaj biti u drugome krugu s Milanom Bandićem.
Koji god motivi bili, svojom predvidljivom retorikom, neenergičnom izvedbom, pokazali su nedostatak entuzijazma. Entuzijazma da vode grad, govorničke snage kojom će se suprotstaviti Milanu Bandiću, odlučnosti da preuzmu inicijativu, retoričkih sposobnosti da nadmaše, sad već oronuli populizam aktualnog gradonačelnika.
Retorička snaga povezana je s onom političkom, elokvencija je povezana sa stručnošću, a javni nastup, slika je sposobnosti političara.
Sudeći po sučeljavanju, nijedan od kandidata nije bio dovoljno uvjerljiv, nije pokazao svoje najbolje izdanje (ili, nažalost, možda i jest!)
'Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige Retorika i društvo te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.'