U lipnju, šestom mjesecu u godini, počinje ljeto. Zato je uobičajeno lipanj smatrati ljetnim mjesecom, premda njegove prve dvije trećine pripadaju službenom, astronomskom proljeću. Prema meteorološkim mjerilima, međutim, zasnovanim na klimatološkim obilježjima mjeseci u godini, ponajvećma temperature zraka, klimatološko ljeto počinje već s prvim lipanjskim danom. Neprijeporna je činjenica da je lipanj u Hrvatskoj znatno sunčaniji i topliji od nedvojbeno proljetnog svibnja (u Zagrebu, primjerice, topliji je 3-4 °C). S obzirom na temperaturu zraka (o osunčavanju, broju sunčanih sati, zahvaljujući najviše najduljim danima u godini, i ne treba raspravljati) lipanj je zamjetno sličniji drugim ljetnim mjesecima, srpnju i kolovozu, koji su prosječno topliji od njega, nego svibnju. U prilog takvu mišljenju je i statistička činjenica da lipanj katkad može biti najtopliji mjesec u godini! U Zagrebu se, primjerice, to dosad dogodilo u 8 posto svih godina otkada su prisutna službena mjerenja temperature na Griču (od prosinca 1861.).
> SVE KOLUMNE MILANA SIJERKOVIĆA
Dok se toplinska obilježja lipnja podudaraju s našom predodžbom i dojmom o ljetnom vremenu, od toga donekle odstupa njegova oborinska narav. Lipanj je naime u kopnenome području Hrvatske, podalje od Jadranskog mora, najkišovitiji mjesec u godini, mjesec s najčešćom kišom i najvećom količinom kišnice u godini! Uz to, u lipnju je i najveći broj dana u godini s grmljavinom i tučom. Uzrok takvu, prilično promjenjivom vremenu, jesu česti prodori vlažnog i svježeg oceanskog zraka, što izazivaju poremećaje ravnoteže nižih slojeva atmosfere i potiču njihovu sklonost tvorbi moćnih olujnih oblaka s grmljavinskim nevremenom. U primorju, zbog njegova južnijeg smještaja i veće udaljenosti od prevladavajućih putova kišonosnih atlantskih ciklona, vrijeme je u lipnju osjetno manje promjenjivo nego u kopnenoj Hrvatskoj, s prepoznatljivim ljetnim obilježjima.
Spomenimo da je u Hrvatskoj najčešći naziv za šesti mjesec u godini lipanj, po cvatu listopadnog drveta lipe. U prošlosti su bila u uporabi i druga imena: juni i njegove inačice (od latinskog iunius, po drevnoj rimskoj boginji Junoni), lipan, mali srpanj, pomaić, ivanjski (po sv. Ivanu Krstitelju), a u sjeverozapadnom području s kajkavskim narječjem: ivanščak, klasen, rožencvet, mlečen...)...
U pučkoj meteorologiji rašireno je mišljenje da je povoljno kad je lipanj suh mjesec, jer će tada biti dobra ljetina žita i vinove loze. Otud izreka: Suhi juni lagve puni! Naravno, pučki meteorolog zagovara i topao lipanj, jer njegova hladnoća može usporiti procese zriobe žita i drugoga bilja i uzrokovati različite nevolje poljoprivrednim kulturama, pa je o tome sročio izreku: Hladan juni sve pokunji! No, mnogome bilju (kukuruzu i povrću, primjerice) lipanjske su kiše korisne, pogotovo ako nisu prečeste i preobilne, nego su umjerene i odmjerene („kiša rosi“). Na to upozorava istarska pučka izreka: Kad lipnja kiša rosi, mnogo ona ploda nosi!, a jednaku poruku šalje i međimurska: Rosni klasen nosi hasen!
Prema tekućim dugoročnim prognozama, ovogodišnji lipanj bit će sunčaniji, topliji i suši od prosjeka, prikladne ljetne naravi!