Zasigurno je malo onih koji nisu čuli ili pročitali barem jednu pučku vremensku izreku koja je povezana sa svetim Medardom, a da i ne znaju bilo što o tome svecu. Za početak naznačit ćemo dvije takve izreke: Kakav bude dan Medarda bio, takav bit će za njim mjesec cio! ; Sveti Medardo kaj nam daje, četrdeset dana traje! Ukratko, prema vremenu kakvo je na spomendan sv. Medarda, 8. lipnja, takvo će dugo potrajati. O trajanju takva vremena pučki meteorolozi nisu suglasni: spominju se mjesec dana, osam tjedana, ali najčešće 40 dana. Brojka 40 je tajnovita i prisutna je na nekoliko mjesta u Bibliji, a pučki je meteorolozi obožavaju i zagovaraju.
Dugotrajno razdoblje beskišnog, sunčanog i toplog vremena u lipnju mnogima je „raj nebeski“, s poželjnim ljetnim ugođajem. Ali, ne i poljodjelcima, kojima je malo tihe i mirne lipanjske kišice katkad dar Božji, pogotovo ako je prethodila kasnoproljetna suša. No, u izrekama se u vezi Svetog Medarda češće spominje kišovito nego beskišno vrijeme. Takve su upozoravajuće i seljacima zastrašujuće izreke: Kiša Medarda 40 dana traje! ; Ako je na Medardovo kiše, bit će je osam tjedana! Dugotrajna lipanjska kiša, koja često bude i obilna i u obliku grmljavinskih pljuskova, itekako može uzrokovati poljodjelstvu veliku štetu. Među inim usporava zriobu i ometa žetvu nekih žitarica, a šteti i sijenu.
Sveti Medardo ima zanimljiv životopis, u kojemu se stvarnost često miješa s legendama. Rodio se oko 480. godine u Salencyju, u Pikardiji (sadašnja Francuska), a umro je 560. godine u francuskom Noyonu. Potječe iz plemićke obitelji. Školu je polazio u svome rodnom gradu, a već se kao dječak isticao milosrđem. Postavši svećenikom Medardo je učinio nekoliko čudesa, a svoju je nesebičnu dobrotu posebice iskazivao prema onima koji to naizgled nisu zasluživali. Pouka iz njegovih djela je da zlo valja svladati dobrim činom, grješnike treba upozoriti na učinjeno zlodjelo, a onda im oprostiti i dati prigodu za popravak. Kad je umro biskup u St-Quentinu, godine 545. na njegovo je mjesto postavljen Medard. Bio je biskup 15 godina, sve do svoje smrti.
Sveii Medardo, kojega je spomendan (Medardovo) 8. lipnja, „zadužen“ je za uspjeh žetve i berbe i općenito za vrijeme, a smatra se zaštitnikom poljodjelaca te „vremenara“ iliti meteorologa. Službena katolička literatura prikazuje toga sveca s orlom koji ga iznad glave raširenim krilima štiti od kiše!
Narodna kazivanja opisuju sv. Medarda kao nagluhog starca, a u vezi s time je i slijedeća pripovijest. Kad je Bog dijelio svecima zaduženja, rekao je svetom Medardu da je on odgovoran za kišu. „Kad te ljudi budu molili, „prosili“, ti ćeš im dati kišu!“, kazao mu je Bog. Kako je sveti Medardo već bio prilično star i nagluh, pogrešno je čuo i razumio Boga, da kad ljudi budi „kosili“ (umjesto „prosili“) neka im pošalje mnogo kiše. I zato Medardo „obdari“ puk (poljodjelce) dugotrajnom, obilnom kišom tijekom 40 dana, upravo u doba košnje trave. U davnini se kosidba obavljala ručno i trajala je oko 40 dana. Istekom toga razdoblja već je počinjala je žetva žitarica, koja se se također obavljala ručno, srpom. Zato je dugotrajna kiša itekako ometala poljodjelce pri obavljanju naznačenih prevažnih poslova za njihov opstanak.
U Slavoniji, a čini se i još ponegdje, posebice u njegovoj domovini Francuskoj, o svetom Medardu kola i sljedeća šaljiva pripovijest. Jednom prigodom, dok je Medardo propovijedao kršćanski nauk po zabiti, nepristupačnim selima, te se neuredno i nehigijenski hranio onim što mu je davao siromašni puk, razbolio se, dobio proljev i „uneredio“ u gaće. Skinuo ih je i objesio na ogradu, a onda je poslao kišu da ih ispere. Kako su bile jako zaprljane, kiša je lijevala 40 dana dok se nisu posve očistile. Zato se u Slavoniji, gdje puk Medarda naziva Nedardo, dok ljeti neprestance pada obilna kiša, kaže: „To se peru Nedardine gaće!“