Program je briljantan, kažu da će ukinuti poreze, prireze i davanja, momentalno zaposliti sto milijuna Hrvata, dovesti toliko investitora da će Bill Gates biti na listi čekanja, BDP će skočiti za pet somova posto, a svaki Hrvat, kada okrene špinu, samo sagne glavu i pije cureći med i mlijeko. Kako će sve to napraviti? Ma koga briga, samo lupetaj, brate, dobro zvuči, raja puši takva sranja, skočit će nam popularnost za 0,3 punata. Počelo je dugo očekivano lupetanje i baljezganje zvano predizborna oluja teških sranja, u kojem se HDZ, SDP, laburistički i narodnjački sateliti natječu tko će lupetati bezveznije fraze. Ali nije niti to toliko strašno. Puno je strašnije što ekipa zaista puši takve i slične gluparije.
Sve je počelo još jučer oko podneva, kada sam izlazio iz teretane koja se nalazi u neposrednoj blizini hotela u kojem se održavala velebna politička konvencija. Izađem znojan iz teretane, shvatim da nemam niti kune u novčaniku, raspitam se gdje je najbliži bankomat, i neki me curetak uputi u hotel. Prođem kraj recepcije, pronađem spravu, uzmem nešto novčanica, i shvatim da je foaje pun nekih čudnih likova u crnim odijelima.
- Pa dobro, što je ovo? – pitam curetak na recepciji.
- To je sve HDZ – odgovori ona.
Istrčao sam iz hotela kao Bale kada mu Modrić doda dugu loptu u prostor ispred golmana. Jebemti, još da me netko vidi ovdje, momentalno sam završio karijeru. Bolje da me paparazzo uvati kako se u nekom šumarku drpam s Avom Karabatić, nego da me slikaju ovdje. Iz Karabatić situacije bih se još nekako i izvukao.
Elem, HDZ je iznio revolucionarni gospodarski program, u kojem se predstavljaju neki sasvim racionalni planovi izlaska iz krize. Napravit će se zračni tunel od Kaštela do Kutine. Hrvati šalju raketu na Mjesec. Najviši vrh Velebita postaje ulagačka zona oslobođena od oporezivanja. Svaki peti autobus na relaciji Buzet – Žminj ne plaća cestarinu. Sve samo revolucionarne ideje koje vraćaju optimizam. Kada sam čuo načela ovog novog programa, srce mi je bilo puno radosti. Znao sam da je krizi i recesiji došao kraj, jer samo slijepac može ne vidjeti koliko je sve obećavajuće i ingeniozno.
Jednako je obećavajući i ingeniozan bio gospodarski program SDP-a.
- Otvorit ćemo brojna nova rada mjesta.
Umalo četiristo somova nezaposlenih, kaže Zavod za zapošljavanje.
- Pokrenut ćemo proizvodnju.
Svakoga dana rikne nekoliko novih tvornica.
- Pokrenut ćemo investicije.
Sve što ima neku paru i priča strane jezike uteklo iz Hrvatske.
Divan je bio program SDP-a, a o realizaciji da niti ne pričam. Predivno se sve to pokrenulo, toliko predivno da nam naša dobra, mala Hrvatska polako umire na rukama, a mi joj palimo svijeću.
Kažu da generaliziranje nije odlika velike pameti, i da svatko tko kaže – svi su oni isti – nije od bistrog uma i lucidnog prosuđivanja.
To valjda vrijedi za neke druge dijelove svijeta.
Ako u Hrvatskoj ne shvatiš da su svi isti, svi jednako lažljivi i nesposobni, i nemaš baš neku veliku pamet, niti bistri um.
Ako u Hrvatskoj još uvijek imaš neke ideale, onda si ili jako mlad, ili jako glup.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook