I dok su određeni politički potezi predsjednice predmet rasprava, jedni je hvale, a drugi je kritiziraju, njezine retoričke sposobnosti svakako zaslužuju pohvalu.
I još više, pohvalu zaslužuje to što je ona od početka kampanje pa do izbora, inauguracije i godinu dana obnašanja funkcije predsjednice – retorički napredovala.
Njezini javni nastupi u pravilu su vrlo dobro pripremljeni, promišljeni i može se reći da je tzv. ceremonijalna retorika nešto u čemu se predsjednica najbolje snašla. Obilježja njezine retorike u takvim situacijama su isticanje zajedništva, težnje prema boljoj budućnosti, boljem životu građana i razvoju zemlje.
Dobar primjer za to jest i njezino posljednje obraćanje prigodom obilježavanja godine dana mandata kada se obratila okupljenim građanima s porukom: Politika zajedništva koja se nastavlja na politiku pomirbe, politika zajedništva o kojoj govorim neprestance, iznimno je bitna. Ona znači da svi zajedno radimo u cilju bolje hrvatske domovine, u cilju boljih uvjeta za sve mlade i djecu, da ostaju u Hrvatskoj, a oni koji su otišli da se vraćaju. Vjerujem da je Hrvatska jedna od najboljih mjesta u svijetu.
Obožavatelji prelaze granice puke političke popularnosti
Specifičnost Kolinde Grabar Kitarović u odnosu na njezine prethodnike nije u tome što je popularna među građanima (političke analize navode da je to obilježje svih predsjednika) već u tome što je među onima koji je vole stvorila skupinu obožavatelja koji prelaze granice puke političke popularnosti.
Jedan od razloga zasigurno je posebnost njezinog komuniciranja koje karakterizira mirnoća javnog nastupa, umjerenost u izvedbi, a koja se prepoznaje kao „toplina“ kojom zrači, a zahvaljujući gesti, glasu, izgovoru, tempu, intonaciji. Svakako je ekspresivnija i dinamičnija od Ive Josipovića, ali važan je i izostanak cinizma i podrugljivosti po kojem je Stjepan Mesić bio prepoznatljiv. Čini se da je pronašla pravu mjeru kojom je pridobila velik broj poklonika.
No, s druge strane, svaki njezin postupak i svaka izgovorena riječ pod povećalom su javnosti te je često bila predmetom kritika (ponekad se čini i više i češće od svojih prethodnika). A slaba točka predsjedničine retorike leži upravo u tome što se još uvijek ne snalazi najbolje u reakcijama na kritike, na prozivanja.
Očito je to još od prvih javnih nastupa s početka kampanje pa preko sučeljavanja sve do recentnih prigovora oporbe i političkih neistomišljenika. Njezine reakcije na kritike su uvijek pomalo mlake, nedovoljno odlučne i zakašnjele. Kada se u javnosti čuje da se predsjednicu za nešto optužilo, da joj se nešto prigovorilo, da joj je upućena kritika, često se pitamo: što je ona na to odgovorila? A odgovora najčešće nema.
Kao da se nada da će se prigovori, ako se njima ne posveti pozornost, zaboraviti.
Predsjednica mora naučiti odlučno odgovoriti na kritike
Međutim, preuzimanje odgovorne funkcije predsjednice znači i preuzimanje tereta stalnog kritiziranja. I tereta neugodnih pitanja. I tereta bahatih i arogantnih postupaka političkih protivnika. I s tim se teretom treba znati bolje nositi.
Primjerice, na početku izbjegličke krize (u prvim danima kada se u Hrvatskoj očekivalo 5000-6000 izbjeglica) izjavila je da nas čeka još gori scenarij od nekoliko desetaka tisuća migranata. Tada su je prozivali da širi paniku, plaši ljude…
A kada se pokazalo, ne samo da je bila u pravu, nego čak i optimistična, nikada se na to nije referirala, nikada na to nije podsjetila. Jer je dama. Iznimka njezinoj i pretjeranoj blagosti u političkim raspravama je pismo kojim je prije 10ak dana odgovorila Miloradu Pupovcu kada je pokazala da i ona može biti kritična i odlučna (time, doduše, nije pridonijela rješavanju problema podjela, ali je pokazala retoričku oštrinu).
Kolinda Grabar Kitarović izgradila je svoj retorički imidž, govori bez izrugivanja, neargumentiranog napadanja, smireni i umjereni, svečani i figurativni. I jedan je to od razloga popularnosti. No, s druge strane, u političkoj areni potrebno je katkada i oštrije reagirati na kritike. Predsjednica mora pronaći način da i dalje ostane dama koja se ne spušta na niske retoričke grane, ali ipak zna jasno i odlučno odgovoriti na kritike.
Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.