Banke u eurozoni mogle bi zbog previranja u financijskom sustavu dodatno pooštriti uvjete za dodjelu kredita, što bi zakočilo gospodarski rast i inflaciju, izjavio je potpredsjednik ECB-a Luis de Guindos.
Istovremeno europske banke strahuju od posljedica bankrota dviju američkih banaka, ali i od domino-efekta nakon slučaja švicarske banke Credit Suisse. Hrvatska, kao dio europskog bankarskog sustava i te kako je podložna promjenama i previranjima.
Direktorica Hrvatske udruge banaka Tamara Perko komentirala je pad dionica nekih europskih banaka i pojasnila zašto dolazi do toga. Na pitanje, kako uopće može doći do sloma velikih bankarskih institucija poput Credit Swiss i Silicon Valley Bank i kako zdrava banka može propasti preko noći, odgovara:
"Aktualna događanja u SAD-u i Švicarskoj nastala su zbog specifičnih okolnosti i poslovnih modela te drugačije regulacije središnjih banaka u tim državama.
Srednje banke u SAD-u koje su se našle u problemima imale su poslovne modele koji su specifični za njihove financijske sustave te su bitno drugačiji u odnosu na poslovne modele banaka u Europskoj uniji, dok je Credit Suisse u Švicarskoj imala već niz godina probleme s poslovnim rezultatima.
Važno je da se u toku prošlog tjedna kriza u Švicarskoj i SAD-u smirila nakon brzih i snažnih intervencija regulatora i središnjih banaka te očekujemo da će problemi do kojih je došlo ostati lokalizirani".
Perko kaže da je naš bankarski sustav jedno od najbolje kapitaliziranih sustava na svijetu. Pojašnjava o čemu sve ovisi sigurnost banaka i kako možemo biti sigurni da su naše banke sigurne?
"Komercijalne banke u Hrvatskoj, kao i u većini drugih država europodručja, imaju klasične i konzervativne poslovne politike te su visoko regulirane.
Regulacija je u Hrvatskoj, kao i u cijeloj europskoj bankarskoj uniji stroga, pa uz visok stupanj kapitaliziranosti i likvidnosti, i ove činjenice čine hrvatske banke visoko likvidnima i solventnima.
Stopa adekvatnosti ukupnoga kapitala potkraj 2022. iznosila je 24,6%, što hrvatski bankarski sustav čini jednim od najbolje kapitaliziranih sustava u svijetu (prosjek Europske unije je 18,9 posto), a ujedno je naš bankarski sustav i jedan od najlikvidnijih sustava na svijetu s likvidnosnom pokrivenošću od 242% što je daleko više od zakonom predviđenih 100%.
Nakon ulaska Hrvatske u europodručje izvori likvidnosti su se još više proširili i hrvatski kreditni rejting je poboljšan, te hrvatski bankarski sustav trenutačno ima najveću razinu sigurnosti i stabilnosti u svojoj povijesti što se očituje i u kontinuirano niskim stopama nenaplativosti kredita", kaže Perko.
Ekonomski analitičar Andrej Knez napominje kako je slom banaka rezultat procesa koji se gradio barem godinu dana.
"Tako je propast američkog SVB-a u suštini primjer lošeg upravljanja kamatnim rizikom, dok je banku dokrajčio likvidnosni rizik. Naime, SVB je dugo gomilao tzv. nerealizirane gubitke u portfelju obveznica u svijetlu povećanja kamatnih stopa centralnih banaka.
Prema računovodstvenim standardima, banka vrijednosne papire koje prikazuje po fer vrijednosti mora cijelo vrijeme knjižiti po cijeni koju one za te papire mogu dobiti trenutno na tržištu. Takvi papiri danas vrijede manje nego prije godinu dana zbog općeg porasta kamatnih stopa, no da je banka u mogućnosti zadržati te obveznice do dospijeća u najvećem broju slučajeva ona će ukupno zaraditi zbog prikupljene kamate.
Treba demistificirati još jedan element – ulaganje banaka u obveznice danas u značajnom broju slučajeva ne predstavlja špekulativno trgovanje, već pozicioniranje u financijsku imovinu koja nosi određeni povrat, a istodobno je dovoljno likvidna da se u bilo kojem trenutku može monetizirati za bilo kakve potrebe banke za likvidnošću.
Zaključak je jednostavan – SVB je bio u potrebi isplatiti dio svojih depozitara, koji su zbog svojih poslovnih potreba trebali likvidnost. U tom trenutku SVB je dolazio do gotovine prodajom obveznica, koje su danas vrijedile manje nego prije i na takav način je SVB realizirao gubitke. Informacije o gubicima su onda potaknule dodatne odljeve likvidnosti. Paradoksalno u svemu jest da je borba protiv inflacije kumovala ovakvom raspletu. No, SVB je napravio ključne propuste u definiranju strategije ulaganja bez adekvatnog sagledavanja potreba za likvidnošću u različitim stresnim scenarijima".
Priča Credit Suisse je nešto drugačija, kaže Knez.
"Radi se o banci koja je gomilala gubitke u poslovanju investicijskog bankarstva te bila upletena u nekolicinu afera. To joj je onemogućilo potrebnu dokapitalizaciju i banka je bila primorana na ovakav model sanacije preuzimanjem od UBS-a.
Drugim riječima, kod obje navedene banke radi se o primjerima propusta u upravljanju.
Treba demistificirati još jedan detalj – kao i drugdje u biznisu, nijedna banka nije u potpunosti izolirana od potencijalne propasti.
Međutim, nakon svjetske financijske krize 2007.-2008. značajno je unaprijeđeno upravljanje rizicima banaka i to poglavito u okviru regulative EU. Danas su banke u EU prema regulativi primorane na izgradnju čvršćih internih procesa kontrole, visoko frekventno izvještavanje svih upravljačkih tijela i regulatora o preuzetim rizicima te provođenje aktivnosti u slučaju pogoršanja određenih parametara.
Banke u EU moraju postaviti nekoliko razina internih kontrola te se obvezuju na različite aktivnosti sa ciljem sprečavanja pogoršanja poslovanja. Drugim riječima, regulativa je postavljena na način ne da u potpunosti isključi ikakvu mogućnost propasti banke, nego da se minimizira mogućnost pogoršanja poslovanja, a u slučaju i takvog događaja se onda pogoršanje poslovanja odvija u kontroliranim uvjetima, a ne nekontroliranima.
Europski regulatori traže od banaka da provode interno stres testiranje i zahtijevaju da takvi stres testovi najbolje odražavaju poslovni model svake banke. Istodobno, europski regulatori svake godine provode stres testove barem sistemski bitnih banaka, pa tako i određenih banaka u Hrvatskoj i sukladno standardiziranim metodama u okviru zamišljenih scenarija testiraju otpornost banaka na stresne situacije.
Ovi čvrsti temelji EU regulative su između ostalog doveli da je stopa ukupnog kapitala u hrvatskom bankovnom sustavu od skoro 25% najviša u srednjoj i istočnoj Europi, što znači da hrvatske banke imaju značajan iznos zaštitnog sloja za održivost poslovanja čak i u relativno značajnim gubicima.
Za primjer, grubom procjenom možemo reći da si hrvatski bankovni sustav može „dozvoliti“ gubitke na kreditnom portfelju od barem 4 milijardi eura ili 6% ukupnog portfelja kredita prije nego što bi se dosegnule prve kritične razine kapitala banaka.
Postoje i drugi parametri koji idu u prilog stabilnosti hrvatskih banaka – hrvatske banke su izuzetno likvidne sa LCR indikatorom od iznad 240%, u odnosu na regulatorni limit od 100%. Isto tako, udjel kredita privatnog sektora u BDP-u je oko 50%, što je u prosjeku srednje i istočne Europe te značajno niže od najrazvijenijih država Europe gdje je zaduženost privatnog sektora iznad 80% BDP-a.
Dodatni pozitivni faktor je pokrivenost portfelja državnih obveznica sa kapitalom – u Hrvatskoj je on na 87%, što je nešto više od prosjeka euro zone gdje je 60-ak posto, no istodobno značajno niže u odnosu na većinu zemalja srednje i istočne Europe gdje je taj pokazatelj redovito iznad 120% i pokazuje puno višu ranjivost bankovnih sustava na cjenovnu revalorizaciju obveznica", ističe Knez.
No nije sve toliko ružičasto, jer uvijek su neke banke više, a neke usporedivo manje otporne na stres.
"To je ono što danas ustvari treba najviše zabrinjavati, jer zbog izrazite povezanosti financijskih sustava propast jedne rizičnije banke sa sobom može povući i druge trenutno zdrave banke i na takav način kreirati problem cijelih sustava. Tu nastupaju regulatorna pravila kojima centralne banke imaju pravo od banaka vrlo često tražiti specifične detalje o poslovanju, a u zadnjih godinu i više u EU zbog kretanja na tržištu kapitala to i rade", rekao nam je zaključno Knez.