Sarkofag je dugačak 208 centimetara i nije ukrašen, a bio je posve ukopan, rekao je Starac za Hinu. U sarkofagu su ostatci pokojnika bez ukopnih priloga, što je obilježje ranog razdoblja kršćanstva. Odjeća, nakit, oružje i slično u grobove su se polagali zajedno s pokojnikom u razdoblju poganstva i tek kasnije u kršćanstvu, rekao je Starac. Status i važnost pokojnika iz novootkrivenoga sarkofaga naznačuje sam način ukopa u sarkofagu. Analiza kostura obavit će se u Zagrebu.
Važnost pronalaska tog sarkofaga jest u tome što je većina grobova otkrivenih na širem području tijekom stoljeća uništavana i prekopavana, a netaknutih je iznimno malo.
Ranokršćanska bazilika u čijem je predvorju pronađen sarkofag, po procjenama stručnjaka, potječe iz četvrtog stoljeća. Uz taj sarkofag pronađeni su i drugi tipični zidani nadsvođeni grobovi iz razdoblja ranog kršćanstva, grobovi u predvorju bazilike. Neki od njih još nisu otvoreni, a otvorit će se sljedeće godine, rekao je Starac.
To je drugi nalaz kamenog sarkofaga iz razdoblja ranog kršćanstva na Krku, nakon onog pronađenog na predjelu Mirine kod Omišlja. Ta je bazilika bila trobrodna, dugačka 28 metara i široka 13 metara. Njezine ruševine su u polju, na poljoprivrednom području. Unutar nekadašnje bazilike pronađeno je 20 četvornih metara višebojnih dobro očuvanih mozaika i sedam natpisnih ploča u podu s imenima donatora gradnje. To je dosad najviše antičkih natpisa pronađenih na jednome mjestu u Primorsko-goranskoj županiji. Posebnu važnost za proučavanje povijesti kršćanstva ima natpis otkriven 1995., koji govori da je jedna donatorica kršćanka omogućila gradnju začelja bazilike sa sakristijom. Njegovo značenje je u tome što je to prvi zapis u kojem se spominju dijelovi građevine povezani s imenom donatora, naveo je Ranko Starac.
Ne zna se kada je bazilika srušena i napuštena, a pretposatavlja se da se to dogodilo krajem 6. i početkom 7. stoljeća, rekao je Starac, dodajući da će se to nastojati utvrditi analizom sloja pepela otkrivenog na mjestu iskopa, koji vjerojatno potječe od uništenja bazilike.
U planu radova arheologa je dokumentacija nalazišta, restauracija mozaika, to jest njihovo postavljanje na betonsku podlogu, omogućavanje prezentacije mozaika i nalaza grobova, uključujući sarkofag "in situ", to jest na mjestu pronalaska, te natkrivanje dijela nalazišta. Za dvije do tri godine lokacija bi trebala biti uređena za razgledavanje kao vrijedan doprinos turističkoj ponudi tog kraja.
Općina Baška otkupljuje to zemljište od privatnih vlasnika, a istraživačke radove financira Ministarstvo kulture.
U krugu od tri kilometra, rekao je riječki arheolog, još su dva nalazišta starokršćanskih bazilika. Jedna je bazilika u središtu Baške, pod srednjovjekovnom kapelom sv. Martina, a druga su ostatci svetišta pod kapelicom sv. Lucije u Jurandvoru, na mjestu pronalaska Baščanske ploče. Velika koncentracija svetišta na tom području uvjetovana je tadašnjom naseljenošću zbog plodnog polja i obližnjeg potoka koji je cijele godine imao vode, što je rijetkost na jadranskim otocima.
Ostatci te bazilike u polju otkriveni su nakon što je ugledni pokojni arheolog Branko Fučić istraživao to područje te uočio da na obližnjim ostatcima grobova seljaka ima mnogo ugrađenih dijelova uglačanog mramora, nekadašnjih građevnih i ukrasnih elemenata unutrašnjosti starokršćanske bogomolje koji nisu pripadali najbližoj kapeli sv. Lucije. Naime, na tom plodnom zemljom bogatom području nema dovoljno kamenja koje se može obrađivati za pokrivanje grobova pa su se za to uglavnom upotrebljavali pronađeni stariji obrađeni kameni ostatci.