Lopovi su se već gotovo domogli plijena. Šipkama su se rješavali posljednje prepreke, vrata župnog ureda. Buka je probudila fra Tomislava, no nije se prestrašio. 'Digao sam se i pošao ovamo. Već su bile razvalejne grije na prozorima i vratima, upalio sam svjetlo. Oni su vdijeli svjetlo i pobjegli', ispričao nam je fra Tomislav.
Bio je srećom brz na prekidaču, no najveća je hrabrost bila krenuti niže u hodnik. U susret provalnicima za koje je već shvatio da u rukama nose željezne šipke. 'On bi pošao dolje prema uredu, a ja mu idem ususret, ko zna što bi bilo...', pita se fra Tomislav.
Bio zabrinut da se nisu ozlijedili pri bjegu...
Dok je došao do terase, uspio je samo čuti dva muška glasa koja su već dogovarala bijeg. Nije im preostalo ništa drugo nego istim putem natrag...
I svemu unatoč fra Tomislav još je bio zabrinut da se pri padu nisu ozlijedili. U Kijevu služi tri godine, Kijevljani ga jako cijene. Fra Tomislav Brekalo spasio je svoj župni ured. Skromno ne želi pričati o hrabrosti, bitno je kaže da su svi živi i zdravi. Na mjestu pokušaja pljačke napominje ionako nema opipljivih vrijednosti