Prema izjavama liječnika speleologa, koji su se sve dane brinuli o Jeliniću, on je psihički dobro iako je iscrpljen, a slomljen mu je gležanj i ozlijeđeno mu je rame.
"Igor je kao iskusan instruktor speleologije na najtežim dionicama u cijelom nizu vertikala pokazao izniman moral i osobno je pomagao spasiocima neozlijeđenom rukom, a liječnici kažu da ga je tek danas na ravnijim dijelovima jame shrvala iscrpljenost", rekao je Damir Basara, iz
karlovačke postaje HGSS-a.
Nakon što je u srijedu, 8. kolovoza, oko 22 sata, za zajedničke
ekspedicije talijanskih i hrvatskih speleologa, u još neistraženoj jami Piaggia Belle slomio gležanj i ozlijedio rame, Jeliniću je u pomoć, osim medicinskog osoblja, u četvrtak priskočilo oko 120 spasilaca, uglavnom talijanske Alpinističko-speleološke spasilačke organizacije, ali i francuskih speleologa.
Spašavanje je izvedeno s dubine od 300 metara kroz put dugačak oko četiri kilometra, s cijelim nizom vertikala, a neke je kanale trebalo proširivati eksplozivom kako bi se kroz njih mogla provući nosila, rekao je Damir Basara.
Pročelnik Komisije za školovanje i tehnike spašavanja HGSS-a Dubravko Butala objasnio je pak zašto je bilo potrebno 120 spasilaca, među kojima 80 onih koji rade u samoj jami.
"Kada jama ima cijeli niz vertikala, potrebno je svaku opremiti
posebnom opremom, te postaviti takozvana sidrišta s klinovima i mehanizmom za izvlačenje nosila s unesrećenom osobom. Uz svako sidrište obično je po troje spasilaca. Oni, osim što imaju znanja i vještine, moraju biti strpljivi jer uglavnom čekaju i paze da konopci ne stružu i ne zapinju po kamenju te da nosila s unesrećenom osobom ne udaraju o stijene. Kada nosila stignu do njihova sidrišta, obave potreban manevar prebacivanja na sljedeće sidrište i unesrećenog predaju skupini ispred ili iznad sebe. Nakon toga ponovno moraju čekati jer najčešće nemaju drugog izlaza i većina ih ostaje u jami do kraja akcije", rekao je Dubravko Butala.