Kardinal Josip Bozanić uputio je vjernicima tradicionalnu božićnu poruku. Kazao je da slavlje Božića nije neobično samo ove godine, ali ove je godine posebno.
''Pandemija je ljude, bez obzira na to pripadaju li nekoj vjerničkoj zajednici, religijskomu svjetonazoru ili ne, usmjerila prema pitanjima o životnim uporištima. Nastojanja da se smanji širenje zaraze za sobom povlače određena ograničenja, većinom materijalne naravi, ali nipošto bez posljedica na naš duhovni život, kao što je to vidljivo upravo u stvarnosti slavlja. Slavlje uvijek povezuje unutarnje, duhovne razloge i izvanjske oblike. Gledajući što su pandemijska ograničenja izvanjski narušila, lako uviđamo da se to odnosi na blizinu, zajedništvo, slobodu i planiranje'', poručio je vjernicima.
Fizička udaljenost i uskraćenost druženja
Bozanić je napisao i da se fizička udaljenost, uskraćenost druženja i okupljanja održavaju ''u poteškoćama društvene naravi, ne štedeći pritom nijedno životno ozračje: od obitelji, odgoja i obrazovanja do bogoslužja, kulture, gospodarstva i politike.
''No Božić je događaj koji nedvosmisleno očituje nadu. Božić je rođenje Spasitelja, čime je ljudima darovana snaga protiv tjeskobe i straha. Božić je dar nebeskoga kraljevstva, da ne budemo prepušteni zarobljenosti zemaljskim'', podsjeća Bozanić.
''Kad jedni drugima čestitamo...''
''Braćo i sestre, kada jedni drugima čestitamo; kada jedni drugima uručujemo darove, ma kako skromni bili; kada zajednički blagujemo za istim stolom; izražavamo radost vjere u kojoj dijelimo otajstvo Kristove blizine, očitovane i ostvarene za nas »radi nas i našega spasenja« (Nicejsko-carigradsko vjerovanje). To je susret s Gospodinom koji nas pohodi svojim darom i koji liječi naš život od zla. I kada nam nedostaju slavljenički izražaji, Božja je blizina neograničena, jer je Kristova, jer je božićna.
Božić nas poziva da razmotrimo možemo li mi tu darovanu blizinu i u sadašnjim ograničenjima očitovati drugima: ublažavajući trpljenja, pomažući u potrebama, moleći za one koji se brinu za bolesne, siromašne, osamljene i prognane'', piše u čestitki. Bozanić kaže i da osjećaj Božića olakšavaju i znakovi u našem okruženju, poput jaslica.
Nedostaje susret u crkvama
''U ovoj su godini, osobito na početku pandemije, mnoga vrata bila zatvorena: vrata vrtića, škola i učilišta; vrata kazališta, muzeja i knjižnica; vrata restorana, trgovina i dvorana. Čak i prostori domova, kako prijatelja tako i vlastite obitelji, kao i prostor crkve, postali su teže dostupni.
I dok neki jednostavno kažu da je Božić ionako u našim srcima, da nije potrebno ići u crkvu i biti s drugima, mi znamo da je Crkva zajednica i istinski nam nedostaje susret i slavlje u crkvi koja je dom vjerničke zajednice'', poručuje Bozanić i dodaje da se to posebno osjeti u zagrebačkoj nadbiskupiji zbog oštećenosti katedrale i drugih crkava u potresu.