Plan je Vlada prihvatila na sjednici na kojoj je izvještena i o praćenju poboljšanja kakvoće zraka u Sisku i dinamici radova na modernizaciji sisačke Rafinerije.
Još uvijek nismo jako zadovoljni kakvoćom zraka u Sisku, ali smo puno, puno zadovoljniji nego 2006. godine, istaknula je ministrica zaštite okoliša, graditeljstva i prostornog uređenja Marina Matulović Dropulić.
Najveći zagađivač zraka u Sisku je Rafinerija, a INA izvršava svoje obveze kako ih je i u rokovima koje je prihvatila i Vlada, naglasila je ministrica, dodajući da je INA završila postrojenje za odsumporavanje u Rafineriji.
Sam grad Sisak ima kvalitetan zrak, a najveće je onečišćenje na sisačkim područjima Caprag i Galdovo, kazala je Matulović Dropulić navodeći da je u prošloj godini u odnosu na 2006. prosječna godišnja koncentracija sumporova dioksida u Sisku smanjena dva puta, a sumporovodika tri puta, da su satne tolerantne vrijednosti smanjene 12 puta, da su dopuštene dnevne granične vrijednosti smanjene sedam, odnosno 11 puta.
Sigurna sam da će do 2011. kada se završe Inine investicije, a investicija u modernizaciju sisačke rafinerije je više od 300 milijuna eura, zrak u Sisku biti prve kategorije, kazala je Matulović Dropulić.
Za Sisak je, kao i za Rijeku, Kutinu, Zagreb i Kostrenu, Planom poboljšanja kakvoće zraka do 2011. predviđena provedba sanacijskih programa za postizanje druge kategorije kakvoće zraka. Naime, u tim je mjestima zabilježeno prekoračenje tolerantnih vrijednosti, odnosno treća kategorija kakvoće zraka.
Kao jedan od najvećih problema danas ministrica je izdvojila promet, pa će se mjere prevencije od onečišćenja u budućnosti sve više odnositi upravo na taj sektor.
Plan predviđa i dovršenje izgradnje državne mreže za praćenje kakvoće zraka i izgradnju nove postaje u Slavonskom Brodu zbog mogućeg prekograničnog onečišćenja.
Planom poboljšanja kakvoće zraka do 2011. predviđene su i prioritetne mjere i aktivnosti i dinamika provedbe s procjenom troškova. Ukupni troškovi zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u razdoblju 2008.-2011. procjenjuju se na 4,1 milijardu kuna godišnje, ali će se od toga, kako se navodi u planu, tek manji dio, 7 do 10 milijuna, financirati iz proračuna, jer ostale troškove plaćaju onečišćivači i fizičke osobe kroz razne naknade ili direktnim investiranjem.