Naime, tek svaki dvadeseti putnik koji sudjeluje u avionskoj nesreći, doista i pogine. Ljudi u požaru rade fatalne greške i ginu iako ne moraju. Nekoliko jednostavnih savjeta koji slijede mogu vam spasiti život. Ukoliko se nalazite u prostoriji u kojoj je požar, ne udišite dim, jer bi taj udisaj mogao biti i posljednji. 'Ako se vi dignete, udahnete jedan udah tog vrućeg dima dolazi do trenutne smrti', ističe za Provjereno Siniša Jambrih, iz JVP-a Zagreb
Ljudska pogreška, najobičnija ljudska pogreška. Možda zvuči banalno, ali u stvarnosti može značiti razliku između života i smrti. I makar mislili: ne putujem avionom, ne zanima me. Ne boravim u prirodi, ne zanima me. Neće požar u moj stan, ne zanima me, ipak razmislite dvaput. Takav stav jednostavno si ne možete si priuštiti, jer i kad se smrt čini blizu, ne mora značiti da je i neizbježna. 'Mit među ljudima vlada da se avionske nesreće ne mogu preživjeti, mada neke statistike pokazuju da se nesreće mogu preživjeti', ističe Mirjana Pleše, voditeljica kabine zrakoplova.
Ljudski faktor
Statistike kažu: itekako mogu, jer čak 95 posto putnika preživi pad aviona! Za smrt najčešće i nije kriv tehnički kvar, već nepažnja putnika. Upute prije leta možda Vam prekinu prelistavanje novina ili slušanje omiljenih pjesama, ali mogu život značiti. Kao, na primjer - ne napuhujte pojas za spašavanje prije izlaska iz aviona! 'Ako se napuni vodom avion, onda oni neće moći izaći van, nego će ostati plutati u zatvorenom prostoru', pojašnjava Pleše. Samo zbog toga život je izgubilo čak 125 putnika zrakoplova, koji je 1996. godine pao u Indijski ocean, iako udar u more, nikoga nije ubio! Pedesetak putnika je preživjelo, jer su slušali upute osoblja.
U smrt lako odvede i panika! Marijana nam je otkrila malo poznatu činjenicu padu aviona u SAD-u, kada je pilot uspješno sletio na rijeku Hudson i spasio život svim putnicima. 'Putnik, zbog svoje panike, skoro je pobio dio putnika, koji su bili u zadnjem dijelu aviona, zato što je pomaknuo stjuardesu i nasilno otvorio vrata gdje je voda onda počela ulaziti u avion i naravno to poboljšava brže potonuće aviona', priča Pleše. Panika je i veliki neprijatelj vatrogasaca. 'Dogodilo se situacija da su ljudi upravo zbog civila koje su spašavali su skoro nastradali. Bilo je slučajeva da su civili vatrogascima pokušali strgati maske sa lica. Bilo je otpora', napominje vatrogasac Siniša Jambrih.
Kod požara bitno je držati se nisko, ispod dima
Prema Sinišinom iskustvu, bilo je i smrtnih posljedica ljudskih reakcija na požar u kući. Prve tri minute požara su, kaže Siniša, presudne! Prvo što treba napraviti jest procijeniti požar, ako ste uvjereni da ga još stignete sami ugasiti, to i napravite. Ako ne možete, postupak je jasan. 'Napustiti taj prostor, obavijestiti sve ljude, sve stanare u zgradi, u kući da je došlo do požara. Ne pretpostaviti da je već netko već zvao vatrogasce, nego nama je draže kad mi imamo više dojava, deset ljudi da nas je zvalo nego da nas nije nitko zvao', kaže Jambrih. članovi zagrebačke javne vatrogasne postaje pripremili su nam mali test. Spavaću sobu ispunili su bezopasnim scenskim dimom. Moj zadatak bio je, izaći iz sobe.
Da je riječ o pravom požaru i pravom dimu u ovoj količini, vjerojatno ne bi preživjela, iako mi je za izlazak bilo potrebno tek 30-ak sekundi. Uz brzinu, ključan je položaj tijela, treba se držati nisko, gdje je manje dima, a ne hodati uspravno. 'Najopasnija stvar u samom požaru je upravo dim. Postoji jedna stara izreka koja kaže da požar ubija u minutama, a dim ubija u sekundama', istaknuo je Jambrih. Samo jedan udah, kaže Siniša, može značiti smrt. Zato vam život može spasiti pravilo desne ruke. U većem požaru ne smijete otvarati prozore, a vrata obavezno zatvorite nakon izlaska. Dobra obuka i profesionalnost dali su rezultate i Siniša ne pamti kada je netko od njegovih kolega smrtno stradao pri gašenju kuće ili stana, iako je izlaganje opasnosti njihova svakodnevica.
Planinarenje nije za nespremne i amatere
Uz vatrogasce, svoje živote radi spašavanja drugih riskiraju i članovi Gorske službe spašavanja. Akcije spašavanja oni ne broje, koliko su ljudi izvukli iz sigurne smrti, ne znaju. Ono što znaju jest kako preživjeti u divljini. Šime Jukić, Šime Sorić i pročelnik Neven Zrilić dio su zadarske Gorske službe spašavanja, i pristali su s nama provesti cijelu noć na Velebitu. Cilj je prijevoj Stražbenica, dio Nacionalnog parka Paklenica. Krenuli smo krajem dana, kada obično izletnici shvate da su krivo procijenili svoje sposobnosti te da su u opasnosti. Našli smo se ujutro oko 9.30 sati na visini od 1100 metara u Nacionalnom parku Paklenica, obitavalištu medvjeda, vukova i poskoka. Tamo smo odlučili provesti noć te vam pokazati kako se zaštititi od zvijeri, kako se ugrijati te kako pronaći nešto za pojesti.
Noć nas je brzo uhvatila, te smo morali pronaći prostrano mjesto za boravak, zaklonjeno od vjetra. 'Najveća pogreška koju ljudi naprave kada idu u planinu, jest bavit se bilo kojom aktivnošću, to je znači, ili nepoznavanje planine i opasnosti u planinama, ili nedovoljna opremljenost, precjenjivanje vlastitih mogućnosti, nezdrave ambicije', ističe Neven Zrilić, pročelnik zadarskog GSS-a. Zato su se Neven i njegove kolege nagledali raznih situacija s izletnicima. Najgore je kad i oni, koji su gledali smrt u oči, ne nauče uvijek lekciju, a jednog Belgijanca spašavali su dva puta u tjedan dana! 'Opet je ostao, naravno, zaglavljen na tom mjestu i onda smo opet išli izvlačiti ih po drugi put', priča Zrilić. Isti Belgijanac najavio je treći odlazak na isto mjesto. Očito mu do života nije previše stalo, a po džepu nije osjetio jer neodgovorno ponašanje nije kažnjivo. Nema zakona koji bi to regulirao, niti naplaćivao, a ne razumiju svi da boravak u planini nije samo rekreacija, bez provjere vremenske prognoze nema sigurnog plana.
Oči u oči s medvjedom
Grmljavina je vrlo čest uzrok pogibanja planinara. Zato treba izbjegavati metalne predmete, visoka drveća i male špilje. Ako i nema kiše, treba se ugrijati. Ako nemamo šibice ili upaljač, dugotrajnim trenjem drvo o drvo doći će do iskre. Vatra tjera i divljač, kao i buka, što je iz prve ruke provjerio pročelnik zadarskog GSS-a prije dvije godine u Gorskom Kotaru. 'Naišao sam na medvjeda na ono doslovno 50-ak metara. Izašli smo jedan pred drugoga i... Ovako dva puta sam pljesnuo dlanom, nije mi bilo svejedno, doslovno smo izbili jedan ispred drugog, međutim čim sam pljesnuo dlanom medvjed se okrenuo i baš je trkom pobjegao uzbrdo što je dokaz da morate biti bučni da bismo eventualno potencijalno opasne životinje u planini otjerali', priča Zrilić. Napadi medvjeda i zvijeri ipak nisu vrlo vjerojatni, za razliku od opasnosti manjih dimenzija, poput krpelja, koji prenose meningokokni virus, koji je smrtonosan.
Jutro je pokazalo svu ljepotu Velebita. Srećom, i vrijeme nas je poslužilo. Zato smo na miru mogli obaviti osnovnu higijenu. I doznati još života vrijednih savjeta - kako pronaći hranu i vodu? 'Vode u prirodi uvijek ima, samo je treba znati pronaći', kažu zadarski GSS-ovci. Velebit obiluje životinjama, ali je vjerojatnije da ćete pojesti neku biljku - gljive, određeno lišće ili travu. 'One nisu takve da bi mogle preživjeti godinama na njima, ali da vam mogu poslužiti u to neko vrijeme i daju dodatni izvor energije, to u svakom slučaju', kaže spasilac Šime. 'Možemo jesti mlade izdanke bukovog lišća koje je bogato vitaminom C. Ono nema neku energetsku vrijednost, ali bolje išta nego ništa kad se radi o preživljavanju', dodaje. Probali smo i činilo nam se kako je to lišće zapravo osvježavajuće.
Da ne biste morali jesti kukce i lišće, ili prenoćiti usred divlje šume, samo je potrebno dobro provjeriti vremensku prognozu i ponijeti pravu opremu. 'U ruksaku bi trebalo imati vreću za spavanje, kuhalo, barem dvije presvlake unutarnjeg veša, jednu vanjskog veša. Morate imati obavezno torbicu prve pomoći', istaknuo je pročelnik zadarskog GSS-a. Kao i lampu, kartu, kompas i pribor za jelo, jer tanka je granica između života i smrtne opasnosti. Između nepotrebnog uzbunjivanja desetaka spasilaca i ugodnog boravka u prirodi. Nisu svi sposobni orijentirati se prema zvijezdama i pronaći put u civilizaciju, ili pojesti lišće kako bi se nahranili, a zašto i bi, kad ne morate. Zaključak je jednostavan, dobra priprema, velika doza odgovornosti i apsolutni manjak panike, život znače. Naši profesionalci znaju o čemu govore, jer iskustva, nažalost, imaju i previše.