Načelnik uprave kriminalističke policije Ante Gudelj rekao je da je istraživanje bilo višeetapno, rađeno je dugo godina te je bilo jako složeno. U dijelu istraživanja sudjelovali su i SOA i VSOA.
"Danas su se stvorili preduvjeti da podnosimo kaznenu prijavu protiv šest osoba – pet državljana Srbije i jedne osobe koja je državljanin RH. Sudjelovali su u planiranju i organizaciji napada na Banske dvore 7. listopada 1991. godine.
Prijavljene osobe imale su informaciju da u Banskim dvorima zasjeda predsjednik Tuđman, koji je bio meta napada, planski i sustavno su planirali i raketirali Banske dvore. U akciju su polijetali sa vojnog aerodroma u Udbini. Jedna je osoba tada poginula, a četiri su ranjene. Učinjena je i velika je materijalna šteta – više od 35 milijuna kuna.
Hrvatska država i krimpolicija jučer su procesuirali šest počinitelja ovih teških kaznenih djela. Prijavljeni su za ubojstvo predstavnika najviših državnih tijela, a drugo kazneno djelo je ratni zločin protiv civilnog stanovništva", pojasnio je Gudelj.
Policija za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ubojstvo u pokušaju visokih državnih predstavnika tereti tadašnjeg zapovjednika 5. zrakoplovnog korpusa general majora LJ. B.., načelnika u protuzračnoj obrani S. J., načelnika 105. lovačkog bombarderskog puka Đ. M., referenta u tadašnjem KOS-u ratnog zrakoplovstva Č. K. i dva pilota izvršitelja R. D. i D. L.
Niti jedna od tih osoba danas se ne nalazi u Hrvatskoj te će se za njih tražiti istražni zatvor i raspisati međunarodna tjeralica. Riječ je o visokim dužnosnicima JNA i obavještajnih službi.
Kad je pak riječ o hrvatskom državljanu D.L. (59), on je bio pilot jednog od zrakoplova koji su raketirali Banske dvore. Danas također radi kao aktivni pilot i to u Južnoafričkoj Republici. Ostalih pet osoba protiv kojih je podnesena kaznena prijava nalaze su u Srbiji.
Kaznenom prijavom obuhvaćen je i Č.K (66) djelatnik tadašnji kontraobaviještajne grupe koji je raspolagao obavještajnim podacima o tome gdje će i kada i u kojoj prostoriji biti Franjo Tuđman u Banskim dvorima.
Pukovnik Jadranko Karlušić rekao je kako je napad na Banske dvore planiran u Zemunu u komandi ratnog vazduhoplovstva JNA.
"Zapovijed za napad na Banske dvore izdao je Lj. B. (78), general-major i zapovjednik 5. vazduhoplovnog korpusa JNA u Zagrebu, odnosno izmješten u Bihać. Plan napada planirao je S. J. (69), djelatnik komande ratnog vazduhoplovstva. On je izabrao pilote, bombe i rakete te avione i odredio odakle će se napad izvesti. Pripadali su 105. lovačkom bombarderskom puku Zemunik koji je za potrebe raketiranja područja RH izmješten na aerodorom Udbina", pojasnio je Karlušić.
Do prekretnice u istrazi došlo je tijekom 2016. kada se došlo do korisnih saznanja i personalnih dokaza koji su doveli do pokretanja istrage, pojašnjavaju u MUP-u. Također, pravosudna tijela Srbije nisu sudjelovale u ovom istraživanju.
Napad na Tuđmana
Uoči objave MUP-ovih informacija o rezultatima kriminalističkog istraživanja raketiranja Banskih dvora, podsjećamo na taj događaj koji se zbio prije više od 26 godina:
U poslijepodnevnim satima 7. listopada 1991. avioni JNA-a raketirali su Banske dvore, tadašnju rezidenciju prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
Meta napada, smatraju mnogi, bio je upravo Tuđman koji se u vrijeme raketiranja i nalazio u Banskim dvorima, ali nije stradao.
U kobnom napadu, život je izgubila jedna osoba, a četiri su ozlijeđene. Srušen je dio krova Banskih dvora, oštećeno pročelje i gotovo sve prostorije.
Dva zrakoplova JNA-a raketirala su Dvore malo poslije 15 sati, u vrijeme kad je predsjednik Tuđman razgovarao sa Stipom Mesićem i Antom Markovićem, predsjednicima jugoslavenskog Predsjedništva i Vlade. Puka sreća spasila je sugovornike od pogibije.
Tada je ocijenjeno kako se radilo o pokušaju atentata na predsjednika Tuđmana, s obzirom na to da je napad vođenim raketama bio usmjeren na njegove radne prostorije.
Od šest ispaljenih raketa dvije su pogodile Banske dvore, ostale su pogodile zgrade u susjedstvu.
JNA je napala Banske dvore u trenutku kad se njezina i agresija pobunjenih lokalnih Srba proširila na gotovo cijelu Hrvatsku i kad je istekao tromjesečni moratorij Europske zajednice na lipanjsku odluku Hrvatskog sabora o samostalnosti i suverenosti. Zajednica je, naime, vjerovala da se jugoslavenska kriza i srpska agresija mogu riješiti mirnim putem.
No do tog 7. listopada srpsku su agresiju dnevno trpjeli Vukovar, Osijek, Sisak, Karlovac, Gospić, Zadar, Šibenik, Dubrovnik te brojna druga manja mjesta.
Dan kasnije, 8. listopada, prvi saziv Hrvatskog sabora donio je povijesnu odluku o neovisnosti, odnosno o razdruživanju Hrvatske od ostalih republika bivše države SFRJ. Zbog sigurnosnih razloga Sabor je, umjesto u svom povijesnom zdanju na Markovu trgu, tu odluku donio na sjednici u zgradi INA-e u Šubićevoj ulici u Zagrebu. (I.D. / Hina)