'Možda krade, ali je za narod i barem nešto radi', rečenica je koja se često mogla čuti od dijela građana Zagreba kada bi ih pitali zašto na svim izborima glasaju za Milana Bandića.
Nikome kao njemu nije uspjelo tako vješto uvući se 'narodu pod kožu' sa svojom brigom za sve i svakoga, pa je krilatica 'da barem nešto radi' postala opravdanje za sve one afere o kojima se godinama govorilo i pisalo. U Hrvatskoj gotovo da i nema novinara koji nije izvještavao o njegovim aferama, a samo do zadnjih predsjedničkih izbora 2009. godine protiv njega je predano preko 250 kaznenih prijava.
VIDEO Što je to iznerviralo Milana Bandića?
No, unatoč svemu tome, od vožnje u pijanom stanju i bijega od policije do mutnih poslova s razmjenom zemljišta i sumnjivim izmjenama GUP-a i tisućama kartica ispisanih novinarskih tekstova u kojima se upozoravalo na sve nezakonitosti, Milan Bandić je godinama bio najpopularniji političar u Zagrebu, ali i šire, pa je tako i dogurao do drugog kruga na predsjedničkim izborima 2009. godine.
I, kako mu je uz sve te afere uspjelo opstati tako dugo na političkoj sceni? Milan Bandić je naime vrlo rano shvatio da političari nisu omiljeni u društvu, ali je zato vrlo brzo pronašao 'recept' kako postati omiljen.
AKCIJA U GRADSKOM POGLAVARSTVU: Policija u društvu Bandića pretražuje njegov ured
Odjednom su po gradu počela nicati dječja igrališta, brinuo se da sportaši dobiju dvorane i terene, postao je i najpoželjniji kum djeci na krstitkama – ravno 123 puta bio je kum na krštenjima, razgrtao je snijeg po gradu, pa čak i prijetio da će ga pojesti ako treba, s lopatom u rukama je kopao po cestama i kanalima, skakao u bazen, pio vodu u Save kako bi dokazao da je čista, nije išao na godišnji jer želi raditi za svoj grad, trčao maratone, dijelio besplatne udžbenike, obnavljao fasade, često je osobno intervenirao na pozive građana koji bi zvali zbog trivijalnih stvari poput krcate kante za smeće ili rupe na nogostupu.
Upravo zbog svih tih sitnih stvari, kojima se, tzv. 'ozbiljni političari' ne bave Milan Bandić je uspio pridobiti građane na svoju stranu.
Povjerenje birača kupovao je ljuljačkama, fontanama, WC-ima i krpanjem rupa po ulicama, besplatnim knjigama koje su sve samo ne besplatne jer su financirane iz gradskog proračuna koji je godinama bio praktički njegov bankomat s kojeg je dizao novce kada bi mu zatrebalo da građanima u nekom kvartu pokaže kako misli na njih.
Sve ono što su građani iz svog džepa plaćali uspio je prikazati kao da su to dobili njegovom zaslugom, a oni su mu zauzvrat oprostili sve afere i bili sretni jer 'barem nešto radi'. Ako ne vjerujete u to, odite na Facebook. Sinoć je pokrenuta stranica 'Milan Bandić – podrška našem gradonačelniku'. Građani ostavljaju komentare kako su spremni i na prosvjede za puštanje Bandića ako treba, da mu se već godinama pokušava smjestiti, da ne zaboravljaju što je sve napravio za svoj grad i da ima puno gorih od njega.
Bandiću se očito barem jedna stvar mora priznati – uspio je dobiti povjerenje, podršku i glasove zbog tobogana i pješčanika. Na političkoj sceni tako nešto rijetko se viđa.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook