Novinari Business.hr-a s Kadijevićem su se sastali u jednom 'europskom parku', u kojemu je nekada navodno volio predahnuti i car Franjo Josip, uz precizne upute: 'veza' će uspostaviti vezu s generalom, a onda treba upaliti diktafon, sa slušalicama na ušima, pustiti 'gospodina generala da priča, bez pitanja', potom izjavu skinuti, prepisati, a vrpcu odmah vratiti.
Kadijević je predložio da 'odmah prijeđu na stvar', pa nakon izjave o hrvatskoj tjeralici i 'mirnom snu' navodi da je 'stvarno savjetnik vojne koalicije u Iraku', što 'ne znači da tamo stalno i boravi'.
A kada je po američkom nalogu pronašao sve što je trebalo, bunkere i vojnu tehnologiju koju je bivša država izvozila Sadamu, otišao se i 'malo odmoriti', ali 'ne može reći gdje, ne zbog hrvatske tjeralice, nego zbog svoga mira'.
Potom se, naglo sjetio Franje Tuđmana, s kojim se 'uvijek moglo dogovoriti', i osuo paljbu na Mesića, kojemu 'nikada nije vjerovao', jer je u ključnim momentima 'izmanipulirao Tuđmana'.
Navodi primjer od 9. siječnja 1991., kada je Tuđman na sjednici Predsjedništva SFRJ prihvatio odluku o rasformiranju paravojnih organizacija i predaju oružja područnim vojnim jedinicama. Osam dana kasnije isti se dogovor postiže s Mesićem, koji obećava da će RH predati 20.000 automatskih pušaka tipa kalašnjikov.
No, sve propada jer je, kazao je Kadijević, Mesić 'nešto smutio' Tuđmanu pa je RH vratila samo 150 'cijevi', od čega samo 15 kalašnjikova, a kad je Tuđman shvatio, 'već je bilo kasno'.
Na kraju je Kadijević novinarima poručio da pitaju predsjednika Mesića o njegovu (mi ćemo ipak reći - navodnom) dogovoru s Vukom Draškovićem u srpnju 1991. godine o 'rušenju JNA i rukovodstva Srbije, s ciljem dovođenja Draškovića na vlast'.
Na kraju, 82-godišnji Kadijević poručio je svima koji se 'brinu zbog njega' da je, iako star, 'prilično zdrav i imun na tjeralice i sudove'.
Potkraj prosinca 1991. Kadijevića, koji se navodno zbog bolesti povukao s funkcije, prema nekim beogradskim izvorima, posjetio je Jimmy Moody, tada utjecajni član američkoga Kongresa, koji je govorio srpski i 80-ih radio u ambasadi SAD-a u Beogradu.
Navodno je on Kadijevića odveo u Washington za ad hoc savjetnika u Iraku još za prvoga Zaljevskog rata, pa je valjda još tada, kako sam kaže, stekao 'imunitet', kako prema haškom tako i prema hrvatskom sudu.