Dragi Djeda Mraze!
Obzirom da me ignoriraš već skoro trideset godina mislim da je vrijeme da ti napišem pismo i pitam – pa gdje je brate puklo?
Nit’ pisma nit’ razglednice, a kamoli paketića! Žvaka, čoksa, boca rakije, par čarapa, ne tražim puno, samo znak da si živ i da mi ništa ne zamjeraš. Čak sam nabavila i dimnjak, ali tebe nema. Ostavljala sam kekse i mlijeko, ali opet ništa. Sjećaš li se ti uopće mene?
Upoznali smo se povodom Nove godine, negdje osamdesetih u drugoj državi. I onda smo ti mi primali paketiće po firmama u kojima su nam radili starci.
Svi bi se skupili: djeca, roditelji, direktori, radnici, portiri, čistačice… Ono, svi koji rade u firmi i mi djeca koja smo imala pravo na paketić Djeda Mraza.
Ali, znaš ljude, svi smo mi od krvi i mesa, pa bi se uvijek netko od ljudi napio na tim zakuskama. Najčešće roditelji ili direktori, djeca malo rjeđe iako nije bilo ništa čudno da nas roditelji nutkaju s vinom i pivom.
Znaš, u to vrijeme nisu postojale Mila Jelavić i Goga Buljan Flander pa je to bila fora, da mi djeca kao fol cugnemo malo alkohola ili se slikamo s tatinim cigaretama u ustima. Toga sigurno nema kod tebe u Laponiji, jel’ da?
Vidiš, ja čak znam gdje živiš, a današnji klinci misle da ti radiš u Coca-Coli. A da samo vidiš kakve sve gluposti pišu o tebi na Wikipediji…
Znaš, u međuvremenu su se stvari promijenile, tako da više nisi Djed Mraz, nego Djed Božićnjak. Djeca još uvijek dobivaju paketiće od firmi u kojima im rade roditelji, ali to više nije kao nekad. Sad je to malo šminkeraj.
Klince odvedu na film u veliko kino, na neku predstavu ili u neku igraonicu, tamo dođe Djed Mraz i to profesionalni koji za to dobije neke novce, podijeli darove i ide se doma. Kužiš stari moj, on sad dobiva novce!
Ovo pismo sad ide na internet, nećeš moći reći da ga nisi vidio. Ne znam trebam li sad reći da želim biti ljepša od Charlize Theron, bogatija od J. K. Rowling, popularnija od Kardašijanica i da imam više gadgeta od Bill Gatesa ili ćeš konačno doći na piće i kekse, odnosno mezu i neku cugu. Prestari smo za kekse i mlijeko, ali se nakupilo želja. Nadam se da se vidimo! (Merita Arslani)
Šaljite nam fotografije dječjih pisama Djedu Božićnjaku!
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook