O šumskim požarima u javnosti kruže uvjerenja koja često zamagle ono što se doista događa. Stručnjaci upozoravaju da na megapožare presudno utječu vrućina, suša i vjetar prema pravilu 30‑30‑30: vrućina iznad 30 stupnjeva, vlaga manja od 30 % i vjetar jači od 30 km/h – što krajolik pretvara u barutnu kutiju. Iako je vatra dio prirodnih ekosustava, klimatske promjene guraju požare u područja i sezone gdje ih povijesno nije bilo. Prostor za upravljanje šumama se sužava, a rizik prelijevanja požara raste.
Dim putuje tisućama kilometara i postaje dugoročan zdravstveni teret. Valja znati da jedan uzrok nikad ne objašnjava katastrofu – požari su rezultat više čimbenika koji djeluju istodobno, a ekstremna toplina sve češće pretvara i inače vlažne krajolike u lako zapaljive površine.
This browser does not support the video element.