Sve češće svjedočimo situacijama u kojima se opasnosti ne javljaju pojedinačno, nego jedna potiče drugu: nakon suše stižu požari, dugotrajne oborine stvaraju novu gorivu masu, ali i porast rizika od klizišta, a obilne oborine na opožarenoj podlozi uzrokuju bujične poplave.
No većina sustava ranog upozoravanja i dalje je dizajnirana za jednu opasnost, što dovodi do zbunjujućih ili proturječnih poruka upravo kad je jasnoća najpotrebnija. Stručnjaci poručuju: valja povezati kaskadne nepogode i uzeti u obzir različite ranjivosti ljudi.
Rano upozoravanje na višestruke opasnosti traži koordinaciju, jednostavan jezik i zajedničke protokole - kako bi svaka zajednica dobila pravovremenu, razumljivu i upotrebljivu informaciju koja spašava živote.
This browser does not support the video element.