Nakon svake velike katastrofe prvo se broje uništeni domovi, najčešće jednostavnim brojanjem porušenih i oštećenih krovova. No stručnjaci upozoravaju da takve metrike često vode pogrešnim odlukama.
Brojanje krovova ne govori puno o tome koliko je ljudi zapravo pogođeno, jer ne otkriva kako ljudi stvarno žive. Često više generacija dijeli jednu parcelu. Zato procjene novčanih gubitaka prikrivaju štetni utjecaj na ranjive skupine. Stanovanje bez formalnog vlasništva u pravilu je nevidljivo u službenim evidencijama pa takve obitelji ostaju bez pomoći.
Ako mjerimo samo strukture, promašujemo ono najvažnije: funkcionalne zajednice, ključne usluge, odvodnju, zaštitu obale i otpornost koja određuje hoće li se ljudi zaista oporaviti.
This browser does not support the video element.