Za razliku od drugih tema, oko ove sam se čak i malo premišljao. No kadrovski odabir glasnogovornice Vlade Zorana Milanovića, Ivane Grljak, doista je donio osjetljive promjene u načinu komuniciranja Banskih dvora s medijima. Tako sam zaključio kako je takav pomak sasvim opravdan razlog za laganu nedjeljnu kolumnicu. Pogotovo u svjetlu činjenice da su glavne strukturne reforme nažalost za sada izostale pa se ovaj pomak time čini većim.
Dakle... način i stil komunikacije s javnošću jako je bitan kulturološki i civilizacijski element koji puno govori o nekoj Vladi. Dojam koji ostavlja kvaliteta komunikacije na razini vlast-novinari može jako puno otkriti o karakteru vlastodržaca. Političkom, ali i ljudskom . Novinarima pravi, iskren, otvoren odnos kojemu je cilj suradnja, a ne zatvaranje pred problematičnim temama puno pomaže u poslu. A građanima onda takav odnos pomaže da češće dobiju odgovor od onih koje su izabrali, koliko god novinarsko pitanje bilo teško.
Ratko Maček bio debeli bedem između novinara i Vlade
Naravno da glasnogovornik mora štititi interese svog poslodavca, ali to mu ne smije biti isključiva svrha. Prije Ivane Grljak glasnogovornici Vlade nažalost činili su upravo to. Oni su zapravo bili debeli bedem između novinara i Vlade, a ne most. Izjave su organizirali tek onda kada im je bilo u velikom interesu da njihov ministar nešto kaže. Ratko Maček u tome je bio kralj. U razgovoru je bio uvijek pristojan i prijateljski nastrojen. Ali da će vam se opet javiti i dogovoriti izjavu nekoga od ministara koju ste tražili, mogli ste se samo nadati. Hajde budimo fer, Maček mi je jednom vrlo brzo omogućio "jedan na jedan" intervju s tadašnjim premijerom Sanaderom, ali čini mi se kako je činjenica da su izbori bili pred vratima tu ipak odigrala bitniju ulogu.
Kad je počeo raditi za Jadranku Kosor, Mladen Pavić posato sličan Mačeku
Mladen Pavić, koji ga je kasnije naslijedio, kao glasnogovornik Ministarstva poljoprivrede bio je odličan. Jedan od najboljih tada. Pristojan, elokventan, otvoren za novinare. No kada je počeo raditi za Jadranku Kosor postao je vrlo sličan Mačeku, iako je naravno bio puno otvoreniji od njega. Bez obzira na to i dalje se teško moglo doći do nekoga iz Vlade ako je tema bila iole problematična za vlast. Tekuće izjave na terenu, kada je tadašnja predsjednica Vlade pohodila razna otvaranja, bile su rovovska borba i često bi završavale teškim ignoriranjem hrpe novinara koji su tražili odgovore. Kosor bi pored nas ponekad prošla kao da ne postojimo i samo bi nam dobacila "pitajte glasnogovornika" i uletjela u auto.
Sada je situacija drukčija. I ovo doista ne pišem jer sam za SDP ili protiv HDZ-a ili obratno. Ovo je činjenica. Milanovićeva glasnogovornica Ivana Grljak svoj posao puno bolje radi od prethodnika, a automatski i sama Vlada bolje i otvorenije komunicira s javnošću. Uvijek je dostupna. Nije taštinski opterećena svojom funkcijom. Sasvim normalna osoba rekao bih. Sugovornika iz Vlade koji bi stao pred TV kamere uvijek pokuša naći i u tom procesu najčešće nije vođena kriterijima koliko je tema teška ili neugodna za samu Vladu.
Evo posljednji primjer s novim ministrom prometa Dončićem je dobar. Ministar je u dnevnim novinama u jednom velikom intervjuu rekao da će cestarina poskupjeti. I to upravo nakon svih medijskih napada na Vladu zbog poskupljenja struje i plina. Dakle potencijalno itekako neugodna priča za imidž Milanovićeve Vlade. Nazvali smo Dončićevu resornu glasnogovornicu i tražili da ministar i nama pred kamerama potvrdi ono što je već izrekao u spomenutom intervjuu. No njegova glasnogovornica žestoko se borila da ministar ne dođe pred kamere. Radila je sve pogrešno.
Objašnjavala je da nije to baš ministar rekao (iako je vrlo jasno što je rekao), da nisu iste forme intervjua i TV izjava (tumačiti to visokoobrazovanom novinaru koji ovaj posao radi više od 10 godina je potpuno netaktično i čak može biti uvredljivo). No nakon što smo se obratili glasnogovornici Vlade, poziv za press konferenciju ministra Dončića brzo je došao. "Pa ako je to rekao novinama, neka objasni što je mislio", jednostavno rekla mi je Ivana kada smo se čuli. I to je to. Nema filozofiranja. Pa zar nije bolje da je na kraju milijun ljudi koji gledaju Dnevnik Nove Tv vidjelo i čulo ministra koji im je objasnio hoće li, na koji način i kada skočiti cestarina, nego da smo mi prepričavali ono što je već rekao nekom drugom. A on bi, da se nije pojavio pred kamerema, mogao ostaviti dojam da se izletio s izjavom pa sada ne zna što bi. Ovako je sve otvoreno i transparentno.
No iako sam nahvalio Ivanu, mislim da Vlada u svojoj PR-strategiji mora još puno toga napraviti ako doista želi biti moderna. Kao prvo zašto glasnogovornica Vlade nikada ne govori pred kamerama? Pa zar joj funkcija nije da (glasno) govori. Stavljanje prve osobe za komunikacije u ulogu čistog dogovaratelja izjava sigurno nema smisla. Ok, Ivana Grljak sigurno aktivno radi i druge ozbiljne poslove, ali pravi glasnogovornik treba, kada premijer to ne može, biti spreman stati pred kameru i odgovoriti na bilo koje političko tekuće pitanje iz bilo kojeg resora. Tako je to recimo odlično radio Robert Lane Gibbs, nekadašnji šef komunikacija predsjednika SAD-a Baracka Obame. Zato za posao glasnogovornika Vlade treba imati široko znanje, vrhunske govorne sposobnosti i naravno mirnoću i mudrost.
Jedna od manjkavosti je nepripremljenost premijera na neka pitanja
No čini mi se da smo mi daleko od te prakse. Onda zbog čega recimo ne postoje tjedne press konferencije na kojima će premijer ili njegova glasnogovornica odgovoriti na bilo koje tekuće pitanje novinara? Mi bismo njih manje ganjali ispred Vlade, a oni bi imali situaciju koju djelomično kontroliraju i mogli bi se bolje pripremiti za odgovore. Također jedna od manjkavosti u komunikaciji Vlade bila je očita nepripremljenost premijera na neka pitanja. On je iskreno reagirao priznavši da ne zna, pa je to čak i bilo pomalo simpatično, no takve si stvari ozbiljan šef države ne smije dopustiti.
Bez obzira koliko puno posla ima, barem one važnije regulativne odredbe mora znati napamet. A za to mora biti zadužen glasnogovornik koji ga ujutro u hodu mora pripremiti za sva moguća pitanja koja bi mu novinari mogli uputiti. U danu su u igri najviše 3 ili 4 teme, a ponekad i manje. Eto da završimo priču u pozitivnom tonu u kojem smo i počeli. Glasnogovornica Vlade za sada dobro radi. Nadam se da će tako ostati i u iduće 3 i pol godine. Ali se također nadam da će u te 3 i pol godine ista ta Vlada demantirati moju tvrdnju iz naslova - da je odabir glasnogovornice za sada jedina prava Milanovićeva reforma.
Sve kolumne Borisa Miševića pogledajte OVDJE.