Zlatna tekućina, kako ju istrani vole zvati dobila je još jedno, dosad najveće priznanje. Najbolja je na svijetu! Maslinarima sve ide na ruku. Posebna mikroklima, pozicija, plodno tlo i znanje. Rezultati ne mogu izostati.
"45. paralela, najsjevernija je točka gdje uspjevaju masline, a ona prolazi upravo ovdje blizu Vodnjana", pojašnjava maslinar Sandi Chiavalon.
Ulje uvijek, kažu maslinari, mora podsjećati na svježi plod masline. Imati miris pokošene trave, aromatičnog bilja.
"Najprije mirišemo pa onda kušamo, a taj miris mora podsjećat, na nešto zeleno, a okus mora biti i gorčina i pikantnost", kaže Sandi.
Uspješni su kažu jer su opredjeljeni samo na domaće sorte. Njih 15-ak. Mogu se i miješati. "Naš konj za utrku je buža! Buža i samo buža. Priznata je. Tu je i istarska bjelica, tu je karbonaca, žižolera, rožinjola", nabraja agronom Franko Raguž.
Od berbe do ulja treba svega nekoliko sati. Da ga ocijene najvišim ocjenama nije dugo trebalo ni američkoj skupini turista.
"Pod jakim sam dojmom. Miriše na zeleno. Pikantno osjećam u grlu, a gorčinu u ustima. Odlično!", kaže Amerikanka Donna.
Ima li bolja nagrada od one zadovoljnog kušača?