I dok su svi samo komentirali njegov nastup, mnogima isprika nije dovoljna. Oni koji još nose posljedice rata, njima žalovanje ne znači mnogo. Nekoliko dana prije Tadićeva dolaska ekipa Provjerenog posjetila je Mandu, Spomenku i Maru, žene koje gotovo dva desetljeća traže svoje najmilije. Bezuspješno!
Za njih ovaj posjet ima samo jedno značenje, novu nadu da će saznati sudbinu svojih sinova i muževa. Ne mrze, ali kažu, neke stvari ne mogu zaboraviti. Spremne su i oprostiti, ali ih za oprost nitko nije molio. Barem ne oni koji su im nanijeli zlo.
Praksa isprika i žaljenja
U posljednje vrijeme, praksa isprika i izraza žaljenja, ušla je u rutinu političkih i vjerskih vođa na prostoru bivše Jugoslavije. Teolog Rebić tvrdi, nikad za lijepe riječi nije kasno. Premda se ovdje nije radilo o državničkom posjetu, bila je to lijepa gesta. Politolog Ivan Šiber s Fakulteta političkih znanosti kaže, teško bi svakome bilo da je na Tadićevom mjestu. Ispričati se u ime naroda, isto je kao i priznati krivicu.
Rijetki su to dosada u povijesti učinili jasno i glasno. Najpoznatiji primjer onaj je bivšeg njemačkog kancelara Willyja Brandta koji je klecavši pred spomenikom stradanju Židova tražio oprost. I to baš u ime cijelog njemačkog naroda. Ispričao se i bivši australski premijer Rudd za stoljeća ugnjetavanja Aboridžina. Papa, i sadašnji i bivši , ispričavali su se zbog grijeha prošlosti Crkve, ali i novijih slučajeva pedofilije.
>> 'Došao sam pokazati da je Srbija danas drugačija zemlja'
Nažalost izrazi isprika i žalovanja su malobrojni. Lijepe geste, no rijetke. Uvijek ima onih koji će biti za i protiv takvih nastupa, ali i onih koji od njih, neće imati velike koristi. Sve dok se oni koji nude ispriku zaista ne potrude ispraviti zlo naneseno ljudima poput vukovarskih majki i žena koje i dan danas imaju samo jednu želju, saznati gdje počivaju članovi njihovih obitelji.