Europski sud za ljudska prava je kaznio Hrvatsku zbog kršenja prava na obiteljski život trima majkama s područja Slavonije koje tvrde da su im tijekom 1990., 1993. i 1994. godine netragom nestale tek rođene bebe. Sud smatra da hrvatske vlasti nisu dovoljno dobro istražile slučajeve nestanka beba iz rodilišta, zbog čega će svakoj od majki Hrvatska morati platiti 2000 eura odštete te nadoknaditi sudske troškove.
U rodilištima su majkama rekli da su njihove bebe iznenada umrle nakon porođaja ili su im pak rekli da su se bebe teško razboljele pa su poslane u neku od bolnica u Srbiju na operaciju, nakon čega im je javljeno da su ondje umrle. Tijela nikad nisu dobile pa su zbog toga posumnjale da su im novorođenčad oteli i prodali na ilegalnom tržištu posvajanja.
Jedna od njih je Janja Šarčević (63) iz Tovarnika, koja je 24. siječnja 1990. godine u rodilištu vukovarske bolnice rodila kćer Martinu. Dva dana u bolnici nije primijetila nikakve probleme s bebom, no treći dan su joj rekli da je malena teško bolesna i da hitno mora na operaciju u Novi Sad, nakon čega je nikada nije vidjela, ispričala je za 24sata.
"Nakon tri dana nazvali su me iz bolnice iz Novog Sada i rekli da je moja beba umrla tijekom operacije. Da je dobila sepsu i upalu pluća. Nama se svijet srušio", prisjetila se Janja, koja ima dokumentaciju iz koje je vidljivo da opravdano sumnja da im je dijete prodano.
"Sanjam je godinama"
Prve sumnje su se Janji pojavile 2015. godine, kad se medijskim prostorom Balkana počela širiti priča o sumnjivim smrtima brojnih beba u bolnicama u Srbiji i BiH i to najčešće onih do godine dana.
"Tek tad sam obratila pozornost i na smrtni list koji smo izvadili 1998. godine kako bih ostvarila pravo na tri godine porodiljnog dopusta jer mi je Marko treće dijete koje sam rodila. Na njemu nema imena djeteta, nema ni matičnog broja, iako su se znali i njezino ime i matični broj. Sve to dodatno pojačava naše sumnje", objasnila je.
Svjesni su da je to borba s vrlo neizvjesnim krajem, da Martinu na kraju možda ni neće naći, ali napravili su i DNK analizu te poslali uzorke u Houston, gdje postoji baza podataka.
"Učinili smo to s nadom da je naša kći možda negdje živa, da ima neku svoju obitelj i da možda i sama sumnja u svoje podrijetlo, pa ako i sama odluči dati svoj DNK na analizu, možda se i pronađemo. Nije mi lako. Sanjam je godinama, a zbog presude već danima plačem", zaključila je.