'Uz pomoć krunice, zaboravljala sam često na sve ono što me boli, na zlostavljanja, na poniženja, na krv, patnju, isključite se da ne čujete noćne krike. E, tako su vam prolazile noći u Omarskoj, kada nas nisu izvodili', kazala je Jadranka Cigelj. Pakla u hladnim hangarima u Omarskoj te 1992. godine itekako se dobro sjeća. U zloglasnom logoru smrti, nedaleko od Prijedora, provela je 52 dana, u apartmanu 102, nije bila sama. 'Od nas 37, pet ih nije preživjelo, a jedna je po izlasku iz logora obukla uniformu srpskog vojnika, jer je bila srpkinja i otišla na bojišnicu', rekla je Cigelj. Lica svojih silovatelja, srpskih zapovjednika, nije zaboravila, i neće. 'Krivo vrijeme, krivo mjesto, kriva nacionalnost, još ako ste bili politički aktivni, a ja sam bila stranački HDZ-ov dužnosnik, vaša trasa je bila ucrtana', dodala je Cigelj. Zločin u crvenoj kući, kaže ne ispuštajući krunicu iz ruku ne dopušta zaborav.
Karadžić joj duguje 35 milijuna kuna
'Njeni unutarnji zidovi su bili obojani krvlju, najčešće su ljude ubijali, razbijajući im glave o zid. I mene su tukli, malo su mi porazmjestili kosti, a tad nemate gipsa, ni longete. Meni su jednu noć polomili rebra, s istim tim rebrima sam prala 2.736 tanjura', kaže Cigelj. Pred vratima rudnika željezne rude, danas nismo bili dobrodošli. Štoviše, čuvari su nam dali do znanja da nekadašnjem logoru ne možemo tako lako prići. Dok smo nastavili snimanje iz vožnje, bivša predstojnica Vladinog ureda za udruge, prisjeća se da je ispred tih postrojenja prala prozore. 'A kao nagradu za to pranje dobila sam štrucu starog kruha, vjerujem da je bio star tjedan dana', rekla je Cigelj. Prije osam godina, pred američkim sudom, ona i još neke logorašice tužile su Radovana Karadžića. 745 milijuna dolara, dosuđena im je naknada za mučenje. Svoj dio, 35 milijuna, još nije dobila. Uz strahote, koje je prošla 61-godišnja pravnica, kaže, naučila je što je život. A njezin je, kad je napuštala Omarsku, stao u samo jednu najlonsku vrećicu.