HUP DONOSI

Iskrena ispovijest mladog ovisnika: "Zbog alkohola sam zaboravio čitati i pisati"

Prije nego što je ovaj mladić odlučio otići na liječenje, dogodile su mu se situacije koje najčešće gledamo samo u filmovima ili o njima čitamo na naslovnim stranicama stranih medija i iako zvuče pomalo nevjerojatno, istinite su. Ovom mladiću bila je potrebna golema snaga da otkrije svoje najgore trenutke, opiše sebe u najgorim izdanjima i naglas prizna koliko je osoba u svojem životu iznevjerio. Za DNEVNIK.hr podijelio je svoju potresnu priču u nadi da će barem nekoga na vrijeme osvijestiti, tako što je u svojoj ispovijesti pokazao što alkohol može učiniti čovjeku.

Tanka je granica između konzumacije alkohola za zabavu i one koja stvara ovisnost

S alkoholom se prvi puta susreo s 15 godina, kada je to bilo najčešće iz zabave. Nedugo zatim njemu vrlo bliskoj osobi dogodila se velika trauma, s kojom se on nije znao i mogao nositi. Znajući koliko mu je teško, njegovi su ga roditelji pokušavali utješiti i razgovorima riješiti njegove probleme, međutim nisu shvaćali ozbiljnost situacije, jer njegovo ponašanje u tim godinama još uvijek nije bilo alarmantno.

U dobi od 17 godina upoznaje djevojku, s kojom su izlasci vikendom bili obavezni, međutim unatoč druženju i zabavi, navodi da ga je uvijek prvenstveno zanimao samo alkohol.

S roditeljima je imao dobar odnos, međutim oni nisu mogli uvidjeti da prelazi mjeru u alkoholu jer, kada bi je prešao, jednostavno te večeri ne bi došao kući. Kada se preselio i počeo živjeti s djevojkom na svaki susret s roditeljima dolazio je trijezan i uredan, a u školi nije imao problema s ocjenama. Međutim, kaže da je tada na druženjima s društvom alkohol tekao u potocima.

Ta izjava toliko ne iznenađuje s obzirom na to da je istraživanje Zavoda za javno zdravstvo u srednjim školama pokazalo da samo svaki četvrti srednjoškolac ne pije alkohol. Čak 51 posto učenika pije nekoliko puta mjesečno i češće, a te su brojke u realnosti vjerojatno i veće.

„Dok sam još živio s roditeljima i došao kući pijan, roditelji su to pripisivali mladenačkom ponašanju. Ako bi uočili da sam pijan, imali bi sa mnom detaljne razgovore i onda ja to ne bih napravio neko vrijeme pred njima, nego bih se skrivao.“

Tijekom tri godine, od 20. do 23. godine, potpuno se posvetio fakultetu i tada nije konzumirao alkohol. Zaljubio se u novu djevojku s kojom nije imao sretan odnos i problemi su se počeli gomilati. Prvo je na redu bilo zapuštanje fakultetskih obveza, a nakon toga se zaposlio u lokalnom kafiću u kojem su vrijeme najčešće provodili oni koji vole puno piti. Nakon prekida s djevojkom liječio se u zdravstvenoj ustanovi i tada shvatio da je ovisan o alkoholu.

Odbijao liječenje jer su mu nudili da jednu ovisnost zamijeni drugom

Njegova prava ovisnost o alkoholu nastupila je kada su se počele pojavljivati alkoholne krize, odnosno kada nije mogao normalno funkcionirati bez konzumacije alkohola i tada odlazi na liječenje.

Na liječenju je doživio alkoholni delirij, tijekom kojeg je uništio sobu u kojoj se nalazio. Probudio se vezan i svojih se postupaka, naravno, nije sjećao. Tijekom 2017. na liječenju je proveo tri mjeseca.

Nakon izlaska s liječenja bez konzumacije alkohola je izdržao malo više od mjesec dana. Shvatio je da poštivanjem svih liječničkih odluka i uzimanjem propisane terapije zapravo mijenja jednu ovisnost drugom i da stručnjaci nisu uspjeli prodrijeti u srž njegova problema, stoga je nastavio piti. Pio je jaka alkoholna pića i tada je već bio alkoholičar koji se neće maknuti od stola dokle god ima u pića boci.

Nije bilo dana bez tri i pol litre votke

U nekoliko mjeseci prije nego što je odlučio uzeti život u svoje ruke i prestati piti doživio je nekoliko scenarija u kojima je jedva ostao živ. Tada je radio, a dnevno pio oko tri i pol litre votke. Prije radnog vremena popio bi barem pola litre votke i bez 2,5 promila u krvi ne bi mogao odraditi dan.

„Svako jutro započinjalo je povraćanjem i mučninama, ali svejedno je i uz teške vrtoglavice jedini cilj bio da dođem do benzinske i da mogu popiti još. Pet ili šest 'bombica' popijem na putu do posla, a tri ili četiri tijekom smjene. Kad votka 'proradi', posao radim savršeno. Nisam bio nikada gladan, ništa nisam jeo, a votku sam pio jer sam mislio da se njezino konzumiranje ne može osjetiti, međutim itekako se osjeti".

Nakon što je dobio prvu plaću, cijelu je plaću potrošio na alkohol, a kod roditelja je dolazio gotovo svako jutro prije posla, ali u vrijeme kada još toga dana nije pio kako bi sakrio svoj ozbiljni problem s alkoholom.

Međutim, jednog je jutra kod roditelja doživio alkoholni epileptični napad i završio na Hitnoj. Tada su mu u krvi su izmjerili tri promila alkohola, a zadnje je piće popio večer prije i spavao oko devet sati. Nakon što su ga otpustili iz bolnice, ponovno je imao epileptični napad i izmjereno mu je četiri promila alkohola. Tada mu je liječnica pokazala CT snimku glave na kojoj se vide potpuno uništeni dijelovi mozga.

Trenutak spoznaje

Nakon drugog epileptičnog napada s roditeljima je otišao u privatnu psihijatrijsku kliniku i liječnik mu je, vidjevši nalaze, rekao da ima najviše šest do sedam mjeseci života. Unatoč tome odbio je liječenje uvjeren da može biti jedna od rijetkih osoba koja se iz alkoholnog pakla može spasiti sama. Međutim, samo 46 sati kasnije ponovno se napio i umalo je izgubio život vozeći se na biciklu. Vidjela ga je jedna djevojka i pozvala hitnu pomoć.

Po primitku u bolnicu izmjereno mu je 5,5 promila alkohola u krvi. Nije imao osobne dokumente, a kada se probudio vezan za bolnički krevet, nije mogao izgovoriti svoje ime ni prezime.

Po povratku iz bolnice doživio je jedinstveni trenutak. Prvi je put u svom životu izlio alkohol u odvod, otišao kod roditelja, predao ključeve od stana i priznao: „Ne mogu ovo riješiti sam. Pomozite mi . Vodite me bilo gdje, gdje mi mogu pomoći i riješiti me ovisnosti o alkoholu.“

Roditelji su se odmah obratili liječnicima, koji su mu pomogli da napiše prijavnicu za Terapijski centar ZAJEDNICE SUSRET u Ivanovcu i tada započinje njegov put ka izlječenju.

„Mi nismo bili disfunkcionalna obitelj. Moji su roditelji uvijek bili tu za mene i pokušavali me izvesti na pravi put. Tijekom godina i oni su se razboljeli od svega. Bili su dobri prema meni, ali ja ih jednostavno nisam slušao. Alkohol mi je uzeo sve.“

Ovaj mladić za svoje postupke ne krivi nikoga. Ipak, svjestan je da roditelji moraju igrati ključnu ulogu u promatranju ponašanja svoje djece.

„Mislim da mladi lako mogu pretjerati. Teško je roditeljima u potpunosti kontrolirati 18-godišnjaka jer on neće poslušati sve što mu roditelji govore. Tu gdje sam ja došao malo je takvih. Ima i gorih, ali ja sam rijedak slučaj. Mala je granica između konzumacije za zabavu i pretjerivanja. Mladi ljudi ne mogu biti svjesni da će se, ako puno piju žestoko, organizam naviknuti na to. Najgore je što postoji fizička ovisnost, kada znaš da će ti biti bolje ako popiješ.“

U Terapijskom centru ZAJEDNICE SUSRET u Ivanovcu ovaj 33-godišnji mladić je tri mjeseca. Svjestan je da je ovo tek početak oporavka, ali je shvatio gdje ga je doveo i što mu je napravio alkohol; iznevjerio je i obitelj i prijatelje, a sebi nanio golemu zdravstvenu štetu. Unatoč svemu na liječenje se odlučio sam, što mu znatno povećava šansu za ozdravljenje.

Terapijski centar u Ivanovcu uključuje i radnu terapiju, pa korisnici sami kuhaju, peku kruh, brinu se o životinjama, uzgajaju hranu i obrađuju zemlju. S njima su i terapeuti, a među njima su i bivši ovisnici, koji u potpunosti mogu suosjećati s njima, ali i pokazati im da postoji nada u bolji život.

Zajednica Susret omogućava ovisnicima na liječenju dvogodišnji program kroz koje upoznaju sebe, prihvaćaju sebe kao ovisnika, rade na poboljšanju kvalitete odnosa s drugim osobama u terapijskoj zajednici te analiziraju bitne životne segmente kako bi spoznali problematične situacije i razloge koji su ih doveli do ovisnosti.

Sve to, uz ono najbitnije – nadu u bolju budućnost i jaku volju, ima i on. Planove za budućnost bez ovisnosti već sada osmišljava i vjeruje da će ih realizirati koliko god put do toga bude težak. Zna da je i više od jednom dobio priliku za novi život, ali da ovu više sigurno neće propustiti.


Za upoznavanje s navedenom temom i korisnim savjetima za roditelje i djecu, ali i lakši pristup ovoj osjetljivoj temi, HUP Koordinacija proizvođača, trgovaca i distributera jakih alkoholnih pića pokrenula je društveno odgovornu kampanju o važnosti umjerene konzumacije i sprječavanja maloljetničke konzumacije alkohola.

Na stranici www.konzumirajodgovorno.hr možete pronaći informacije koje možda ni sami niste znali ili ih niste bili svjesni, a koje je nužno prenijeti tinejdžerima. Na navedenoj stranici možete pronaći informacije o tome koliko samo jedna čašica alkohola može biti štetna za organizam i zdravlje, posebno ako ga konzumiraju maloljetnici, i koje negativne posljedice čak i eksperimentiranje s malim dozama može izazvati.

Sadržaj je napravljen u produkciji Nova Studija, native tima Nove TV, u suradnji s partnerom HUP po najvišim profesionalnim standardima.