''Predložene zakonske izmjene predviđaju oduzimanje stečenog statusa ovlaštenim inženjerima, a gradilišta svih budućih škola, vrtića, stambenih zgrada, cesta, mostova ili zračnih luka u zemlji moći će voditi prvostupnici inženjeri građevine koji imaju tek dvije godine radnog iskustva'', navodi se u priopćenju Hrvatske komore inženjera građevinarstva.
Dodaju da ovakve izmjene smatraju ne samo nepotrebnima već i štetnima, dok se dereguliranjem profesije voditelja građenja ili radova značajno narušava dignitet graditeljske struke i njihov profesionalni status. Traže da ih primi premijer Plenković kako bi ga i osobno informirali o nedostacima i nelogičnostima postojećih prijedloga zakona.
Okupljeni u četiri strukovne komore, 15.000 inženjera zatražilo je od premijera da povuče iz procedure prijedloge Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje te Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu prostornom uređenju.
Ističu kako ni Zakoni uskoro trebali krenuti u drugo čitanje u Saboru, a njima se predviđa smanjenje potrebnih stručnih uvjeta za pristup profesiji ovlaštenih inženjera građenja i radova, što bi za posljedicu moglo imati smanjenje sigurnosti gradnje, uz posve izvjesno povećanje troškova, umjesto najavljenog smanjenja.
Inženjeri upozoravaju i na to da je jedan od ključnih kreatora predloženih zakonskih izmjena državni tajnik u Ministarstvu graditeljstva Željko Uhlir, koji je, prema pisanju medija, čak sedam puta prijavljen Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, u mogućem sukobu interesa te ističu kako će predložene izmjene srozati Hrvatsku na ljestvici Doing Business u sektoru graditeljstva, i to u dijelu koji se tiče kvalitete gradnje, jedinom u kojem je u posljednje četiri godine ostvareno značajno poboljšanje.
''U proceduri donošenja spomenutih prijedloga zakona, predlagač, Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, propustilo je valjano obrazložiti motive za izmjene zakona te je izbjegavalo dijalog i savjetovanje sa stručnom javnosti, istovremeno iznijevši cijeli niz netočnih argumenata i podataka kojima pokušava opravdati izmjene regulative. Štoviše, predložene je zakonske izmjene uoči prvog čitanja odbio prihvatiti i matični saborski Odbor za prostorno uređenje i graditeljstvo, čiji su članovi istaknuli niz negativnih dalekosežnih posljedica za graditeljski sektor i samu struku, a rezultat će biti i novi nameti i opterećenja za Državni proračun.
Iako se Ministarstvo u obrani prijedloga zakona pozivalo na institucije Europske unije, važno je znati kako one nemaju ovlasti regulirati niti deregulirati profesije u pojedinoj zemlji članici, pa tako Europska komisija od Republike Hrvatske ne zahtijeva ni deregulaciju profesije ovlaštenog voditelja građenja i/ili radova, kao što navodi Ministarstvo. Budući da se radi o profesijama koje izravno utječu na sigurnost i zdravlje ljudi, u pitanju je zaštita nacionalnih javnih interesa o kojima odlučuju isključivo zemlje članice.
Ministarstvo je propustilo obrazložiti i navesti jasno razrađene ciljeve izmjena Zakona jer bi normativni cilj svakog zakona i njegove buduće izmjene/dopune trebao biti popravak stanja na bolje, a ne obratno. Valja podsjetiti i na to da je nedavno slično rješenje u liječničkoj profesiji dovelo do opravdane nevjerice i velikog nezadovoljstva javnosti koja propituje legitimnost odluke da liječnici bez dana stručne prakse mogu samostalno liječiti pacijente.
Regulacijom voditelja građenja/radova prije četiri godine, uz već dotad regulirane ovlaštene projektante i nadzorne inženjere, uvažene su ranije sugestije stručnih tijela te su oni ostvarili zasluženu poziciju na gradilištu, gdje, prema sadašnjem Zakonu, dijele jednaku odgovornost s nadzornim inženjerima i projektantima, pa tako i jednake obrazovne kvalifikacije. Budući da glavni inženjeri gradilišta, odnosno ovlašteni voditelji građenja i/ili radova, potpisuju sve izjave izvođača koji su sudjelovali u građenju, vode i potpisuju dnevnik i pišu završno izvješće, statusno izjednačenje bilo je u potpunosti opravdano jer je riječ o ključnim čimbenicima sigurnosti i kvalitete gradnje.
Ne čudi stoga što je 9 od 10 anketiranih članova Komora (ovlaštenih voditelja građenja i/ili radova) dalo podršku nastojanjima da se stečeni status zadrži, dok je 2000 ovlaštenih inženjerki/ra potpisalo peticiju s istim zahtjevom. Također, snažnu podršku inženjerima iskazale su brojne hrvatske građevinske tvrtke, Sindikat graditeljstva Hrvatske te Hrvatska udruga poslodavaca.
Ministarstvo također netočno navodi očekivane učinke predloženih zakonskih izmjena na korisnike državnog proračuna, što bi samo po sebi trebalo biti dovoljno da se njihovo donošenje barem odgodi do utvrđivanja stvarnog stanja.
Konkretno, Ministarstvo je izostavilo prikazati nove troškove koje je uvelo i/ili uvodi u sektoru graditeljstva. Prošlogodišnjim izmjenama Zakona o poslovima i djelatnostima prostornoga uređenja i gradnje proširena je obveza za javne naručitelje da angažiraju voditelje projekta za investicije koje vode čak i u pripremnoj fazi projekta, a dodatno se povećao i broj projekata za koje ih se mora obavezno angažirati. Ako uzmemo u obzir da se vrijednost usluge voditelja projekta plaća od 1 do 2 posto od ukupne vrijednosti investicije, jasno je da se radi o dodatnim opterećenjima na javne investitore koja se mjere u iznosima više desetaka milijuna kuna na godišnjoj razini. Važno je pritom istaknuti da se radi o plaćanju menadžerskih usluga vođenja cijelog projekta koje nemaju izravne veze sa sigurnošću gradnje, kao i da se voditelji projekta ne nalaze na važećem popisu reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj. Zakonska obveza angažiranja voditelja projekta nije praksa niti u zemljama članicama EU-a te ostaje nejasno zašto Ministarstvo inzistira na ovom rješenju kojim se stvaraju nove obveze za javne investitore (korisnike lokalnog i državnog proračuna). Novouvedene i neobračunate obveze višestruko su veće od navedenih ušteda, ako ih uopće i stvarno ima.
No da je riječ o nastavku stihijske prakse donošenja zakonskih izmjena u sektoru graditeljstva, svjedoče i prošlogodišnje izmjene Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje kojima se ponovno uvodi obveza stručnog usavršavanja, a koja je u okviru ljestvice Doing Business još 2015. godine zabilježena kao mjera administrativnog i financijskog opterećenja gospodarstva te je, sukladno tome, bila i ukinuta.
Podsjećamo kako smo sličnoj situaciji svjedočili prije šest godina, s razdjelnicima topline, kada su, također uz pozivanje na EU, žurno usvojeni zakoni koji su građanima donijeli brojne nepotrebne troškove, da bi se nakon protesta i naknadnih analiza, od njihove primjene odustalo'', navode u priopćenju.