Za početak idemo jako. 2012. proglašeni ste ženom godine, što je tome prethodilo?
Moja karijera je započela vrlo rano. Počela sam praktički raditi još za vrijeme srednje škole pa i fakulteta tako da se osjećam aktivnom na tržištu rada od svoje dvanaeste, petnaeste, šesnaeste godine. U to doba sam sinkronizirala crtiće, radila radio drame i slično i nekako sam počela zarađivati svoj novac. Vjerujem da je prelomilo to da bez obzira koji posao radila i u kojem segmentu bila životno ili profesionalno aktivna uvijek zagovaram vrijednost žena, žensko poduzetništvo i ustvari sve ono što žene ustvari intelektualno, profesionalno i po tom svom evolucijskom razvojnom i procesu i kvaliteti koju donose zaista u bilo kojem profesionalnom timu mogu napraviti itekakvu razliku.
Završili ste Fakultet političkih znanosti, radili ste u PR-u i onda nekretnine. Koliko je sve to povezano?
Poveznica između tog političko edukativnog backgrounda i akademija za politički razvoj i političke znanosti – biznis je politika, dakle, znanja koja su nama danas potrebna, ne samo u real estateu investicijama nego bilo gdje drugdje se uz dobar mentoring i dobar neki gaudiness mogu itekako steći. Znamo svi da na fakultetima ne učimo ono što je ustvari suština svakodnevnog rada i ono kroz što nas karijera vodi.
Kuća ili stan?
Dom.
Hoće li Zagreb uvijek biti Zagreb, što se tiče cijena nekretnina?
Zagreb će tek doživjeti svoj pravi sjaj.
Najbolji poslovni savjet koji ste dobili
Korak po korak.
Je li žena ženi vuk?
Ne, apsolutno ne.
Na tragu toga, niste iskoristili niti jedan dan porodiljinog dopusta. Jeste li nailazili na čuđenje ili divljenje?
Pa nisam primjećivala ni jedno ni drugo ni sa strane kolegica ni kolega.
Da dan traje sat vremena duže na što biste potrošili taj sat?
Na obitelj.
Za početak financijskog djela imamo jednu pitalicu, znate li koliko su Gundulić plus Mažuranić plus Starčević?
Ne. Jedino da uzmemo vrijeme i novčanik, onda bi zbrojile. Koliko su?'
1150 kuna. Na što ste danas posljednje potrošili novac?
Na vino.
Rekli ste i sami počeli ste rano raditi, je li vam se promijenio odnos prema novcu?
Apsolutno. Dug na prvoj kreditnoj kartici koji sam imala sa 20 godina mislim da sam ga otplatila 10 godina kasnije. Tako da moja evolucija i financijska pismenost se jako mijenjala s vremenom.
Jeste li ikad bili zabrinuti za stanje svojih financija?
Jesam, kao i kod svakog problema uvijek je potreban taj nekakav odmak i postavit si pitanje što je taj strah – zašto me na neki način koči ili stresira ta egzistencijalna ugroženost i što bi mi da nemam novaca nedostajalo. Jesu li to nekakve egzistencijalne stvari kao kruh mlijeko i voda ili je to nešto što nekom drugom predstavlja luksuz. Bitna je ta neka perspektiva, što nam je u tom nekom trenutku bitno.
Uspijete li sada što uštedjeti?
Ustvari sam se primorala. Imam te bankarske alate kako svaki mjesec da ni ne vidim da dio novca ode na neki drugi na račun. Imam dijete pa onda snosim i određenu odgovornost prema njezinoj perspektivi i za obrazovanje i za njezin neki lakši start u životu kada ona bude tako odlučila osamostaliti se tako da apsolutno da.
Po vašem mišljenju u što je najbolje ulagati?
Sve ovisi o ambicijama i afinitetima.
Za kraj sam ostavila jedno pitanje o nekretninama – trenutno je popularno, neopravdano, ali tako je, iskoristit će eufemizam, neblagonaklono gledati na ljude koji žive u centru Zagreba, zašto su ostali tamo i tome slično. Kako sam vas proučavala vidjela sam da i vi živite u centru, što mislite o svemu tome?
Teška je situacija zaista. Veći dio centra grada je ugrožen i statički, svi smo nekako mislili nije 140 godinu bilo velikog potresa nakon 22.3. valjda barem 40 neće biti sljedeći, a onda nam se dogodilo ovo što se dogodilo krajem prošle godine. Centar grada će doživjeti svoju reparaciju, svoju rekonstrukciju, ali nam predstoji jedan dugi, dugi period da centar grada Zagreba i ne samo grada Zagreba dobije svoj novi sjaj'', objašnjava.